Piše: Marijana Katalinić
Gibonni, umjetnik i pustolov, tvrdoglavo ide po svome i ostavlja iza sebe mnoštvo lijepih uspomena. Svojim pjesmama razveseljava i rastužuje mnogobrojne slušatelje, dirajući ih u srca. Donosimo vam intervju sa Splićaninom Zlatanom Stipišićem – Gibonnijem, hrvatskim glazbenikom koji je bio jedan od osnivača i prvi pjevač splitskog heavy metal sastava ‚Osmi putnik’, te bivši pjevač bosanskohercegovačkog sastava ‘Divlje jagode’, a najpoznatiji je po svojoj samostalnoj kantautorskoj karijeri. Najpoznatiji albumi su mu: ‘Judi, zviri i beštimje’, ‘Mirakul’, ‘Unca fibre’ i ‘Toleranca’, a sa svojih 37 Porina je najnagrađivaniji hrvatski izvođač.
Došlo je vrijeme Gibonnija, moglo bi se tako reći. Zapravo točnije bi bilo reći da postaješ planetarno popularan pjevač kojeg sve više ljudi sluša diljem svijeta, a brojni svjetski mediji izvještavaju o tvojim nastupima. Kako se nosiš s ovolikom slavom? Je li istina da ona promijeni čovjeka?
Mislim da te slava ne može promijeniti ako ti je uspjeh došao prirodnim putem, a ne preko noći. Nikad nisam svoju popularnost doživljavao kao priliku da promoviram sebe već kao priliku da promoviram svoju kreativnost i talent mojih suradnika. Popularnost vam je kao izlog u kojeg možete staviti na primjer svoj vrhunski pršut, a ne da mesar sebe drži u izlogu. Mislim da je to stvar koju veliki broj popularnih ljudi nažalost nije razumio, pa promoviraju svoj lik umjesto svoga djela.
Tvoj zadnji album ’20th Century Man’ je odlično primljen u cijelom svijetu, a istoimena turneja za 2014. g. je u punom zamahu.
Moja ekipa je jedna mala reprezentacija ljudi koji dolaze iz svih krajeva Hrvatske. To su ljudi s velikim iskustvom i mislim da s njima mogu podijeliti bilo koju pozornicu na svijetu, a da budem ponosan na njih. Vi i sami znate koliko su ljudi kao Mario Mandžukić, Ivica Olić ili Luka Modrić doprinijeli ugledu Hrvata u Njemačkoj, bez obzira što nose dres Bayerna ili Wolfsburga. Mislim da je tako u svakom zanimanju. Ako vrhunski radiš svoj posao ugradio si svoj kamenčić u jednu veliku i pozitivnu sliku. Svi smo pozvani da radimo dobro i najbolje sto možemo. Moji njemački prijatelji, promotori, svjedoče da se moja glazba i na engleskom i na hrvatskom jeziku dopada i njemačkoj publici. Duboko vjerujem da je to dobar signal za sve nas. Veliki mi je kompliment kad Nijemci kažu da ne razumiju jezik, ali razumiju emociju i kvalitetu.
Ove predivne riječi se pripisuju tebi: ‘Moj životni stav je kao kompas, s orijentacijom na Vjeru, Obitelj, rodnu grudu.’ Što možeš poručiti Hrvatima u iseljeništvu s obzirom na žudnju koju sigurno osjećaju prema domovini?
Od 1988. do 1990. sam živio u Augsburgu i Berlinu. I jako dobro znam što je nostalgija. Odlično razumijem naše ljude koji žive tisućama kilometara od svoje domovine. Znam da svijet poznaje ljepotu naše zemlje i vještinu naših sportaša, a to po mom mišljenju nije dovoljno. Mi moramo prezentirati i našu kulturu, kreativnost. I pojedine stvarno vrhunske proizvode. Na njemačkoj turneji svirat ću najljepše pjesme koje sam napisao na materinjem jeziku, a ujedno i neke od najboljih na engleskom jeziku koje je njemačka publika uspjela upoznati kroz svoje medije. Jako bi me veselilo da dođu naši ljudi i da povedu svoje njemačke prijatelje, jer je ovo program kojeg mogu razumjeti i zavoljeti.
Brojni uspjesi su iza tebe, a kako se čini još veći te tek čekaju. Puno napisanih pjesama je iza tebe, ali nove tek treba napisati. Gdje pronalaziš inspiraciju za svoje pjesme, postoji li možda neko omiljeno mjesto za pisanje?
Inspiraciju nalazim u životu, svome i ljudi koji me okružuju. Sebi ostavljam slobodu da stvarnim likovima promijenim imena, ali sve situacije su stvarne. Iz toga razloga se mnogo ljudi i prepozna u mojim pjesmama. Uvijek pokušavam skladati pjesme u nekim mirnijim sredinama , na skrovitim mjestima, selima u dalmatinskoj Zagori ili malim mjestima na otocima. Moram se distancirati od velegradske gužve, da bih našao svoj mir i mogao pisati.
Nastupajući na koncertima diljem svijeta na neki način predstavljaš i promoviraš Lijepu našu. Koje bi to tvoje pjesme bile za tebe najbolje promotorice Hrvatske u inozemstvu?
Nijemci su uvijek najbolje reagirali na moju pjesmu Oprosti ili na Libar. Iako sad imam i pjesama na engleskom kao sto su Hey Crow, Broken Finger ili 20th Century Man koje su se vrtjele i po njemačkim medijima. Recimo na M1, Antenna München…
Kao humanitarac i ambasador dobre volje UNICEF-a radiš na brojnim humanitarnim projektima, te tako sigurno upoznaješ tužne životne priče raznih ljudi. Ni Hrvatima nije lako u ovim danima nesigurnosti, nezaposlenosti i siromaštva. Što možeš njima poručiti, kako se nositi u teškim vremenima? Što ti činiš kad ti je teško?
Nedostaje nam više sloge i solidarnosti. Svi možemo činiti više jedni za druge. Ovaj narod je opstao kroz dvije tisuće godina ne zbog nekih mudrih ili važnih odluka koje su donosili moćnici, nego zato što su ljudi bili složni i plemeniti jedni prema drugima. Ne smijemo nikad dignuti ruke i odustati jedni od drugih.
Datum objave: 27.06.2014.
