Autor: Ivan Ugrin

Ministar rada i socijalne skrbi Mirando Mrsić, nakon sastanka s povjerenikom EU-a za zapošljavanje Laszom Andorom, izjavio je kako brže podizanje granice za odlazak u mirovinu od 67 godina Hrvatskoj ne odgovara. Naime, Europska komisija, kada je u pitanju odlazak u mirovinu, podržava vezu između adekvatne mirovine i očekivane dužine života, a Hrvatska je sama predložila postupno povećanje dobne granice u razdoblju od 2030. do 2038. godine, sukladno svojoj demografskoj slici.

Mi, naime, živimo pet godina kraće u odnosu na građane iz drugih država Europske unije. Prema Mrsićevim riječima, Hrvatska će Komisiji poslati primjedbu da se prije 2030. uvede dobna granica za odlazak u mirovinu od 67 godina.

Hrvati su iz godine u godinu sve starija nacija, s velikim problemima na tržištu rada i mirovinskim sustavom na rubu održivosti. Omjer zaposlenih i broja umirovljenika pao je s idealnog omjera od četiri zaposlena na jednog umirovljenika prije 25 godina na samo 1,2 zaposlena na jednog umirovljenika.

Za isplatu mirovina mjesečno treba osigurati oko tri milijarde kuna, dakle više od 36 milijardi kuna godišnje, pri čemu se iz doprinosa u prvi stup prikupi samo 40 posto, a ostatak se mora pokriti iz drugih proračunskih izvora. Sustav opterećuje veliki broj invalidskih i braniteljskih mirovina i praksa preranog odlaska u mirovinu.

Tako je čak 120 tisuća prijevremenih mirovina, što ide u prilog tvrtkama koja se na taj način rješavaju viška zaposlenih, dok je u punu starosnu mirovinu sa 65 godina života i 42 godine staža otišlo samo 15 posto hrvatskih umirovljenika. Taj je prosjek u EU oko 60 posto.

Nakon prošlogodišnjeg stupidnog opiranja Europskoj komisiji glede provedbe uhidbenog naloga za izručenje udbaških nalogodavaca s famoznim ‘Lex Perković’, ovo je prvi slučaj u kojem Hrvatska namjerava poslati primjedbu Komisiji na mjere koje ona donosi.

Zanimljivo da to najavljuje Mrsić, ministar koji je u dosadašnjemu mandatu uglavnom pokazivao nerazumijevanje za socijalni dijalog sa sindikatima na svim razinama, slijepo podržavajući samo neoliberalni koncept i dogovor s poslodavcima, u skladu s ponašanjem njegova nadređenog premijera Milanovića.

Mirando je nametnuo Zakon o reprezentativnosti, dokinuo kolektivne ugovore. U ovo njegovo vrijeme Gospodarsko-socijalno vijeće kao da i ne postoji. Javnost ga pamti i s nagrađene novinske fotografije na kojoj ministar rada i socijalne skrbi nonšalantno razgovora na mobitel i uopće ne primjećuje pored sebe čovjeka koji prekapa po kanti za smeće. Bez imalo krzmanja založio se da u mirovinu idemo sa 67 godina, kao da se on ikad umorio u životu, i kao da će mu teško pasti ako bude morao ‘raditi’ do te dobi.

Po svemu sudeći, Mrsić u ovom trenutku previranja i sukoba u SDP-u između Milanovića i Linića, gdje se on kao tobože nije svrstao, ali je protiv izbacivanja bivšeg ministra financija iz stranke, igra na kartu s kojom ne bi trebao izgubiti, bez obzira kakav na kraju bude ishod stranačkog rata. U slučaju da Milanović uspije u svome naumu, i Mrsić bi se mogao naći među ministrima koji će s rekonstrukcijom Vlade ostati bez posla, a on će se pamtiti kao socijalno osjetljiv za hrvatske radnike. ‘Pobijedi’ li Linić, na redu su prijevremeni izbori, pa Mrsiću ionako sve dođe na isto.


Datum objave: 26.06.2014.