Slušajući propovijed poljskog biskupa Grzegorza Rysa, jedan dio me je jako potaknuo na razmišljanje pa ga dijelim s vama.
Kaže ovako: “…Bog želi da čovjek u životu ima ono što mu je potrebno i ne preskače razinu ljudskih potreba. Sveti brat Albert Chmielowski (poznat kao umjetnik i brat beskućnika) bio je toga svjestan. Kada bi na vrata samostana kojim je upravljao dolazio beskućnik prvo je braći govorio da mu daju kruha, kada bi ga nahranili i pozvali ga u samostan da se ugrije govorio bi im da mu, ako mu je potrebno daju čistu odjeću i pronađu mjesto za spavanje. Tada se pobrinuo da se tom čovjeku nađe posao kako bi znao cijeniti sam sebe i svoj rad te se može brinuti sam za sebe. Nakon toga, kaže zasvirajte mu na violini da nauči cijeniti kulturu. Kada ste sve to učinili tada ga možete pozvati na duhovnu obnovu i evangelizirati ga. Jer pozvati gladnog čovjeka na duhovnu obnovu ili ga pokušati evangelizirati, izrugivanje je s Bogom…”
Beskućništvo je u Hrvatskoj, kao i svugdje u svijetu, rastući socijalni problem. HMB procjenjuje da je u Hrvatskoj, prema definiciji UN-a, oko 2.200 apsolutnih beskućnika, osoba koje nemaju ‘krov nad glavom’ te borave na javnim mjestima i mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje.
Također, procjenjujemo kako je više od 10.000 relativnih beskućnika, koji imaju ‘krov nad glavom’, ali bez osiguranih osnovnih standarda zdravlja i sigurnosti.
U Hrvatskoj, još uvijek, postoji samo 13 prihvatilišta i prenoćišta koja se nalaze u Splitu, Kaštelima, Šibeniku, Zadru, Rijeci, Puli, Karlovcu, Zagrebu, Varaždinu i Osijeku te jedan hostelski smještaj u Dubrovniku. Ukupni smještajni kapacitet navedenih prihvatilišta je dostatan za oko 450 osoba, što je nedostatno za zbrinjavanje svih potrebitih, posebno u zimskim uvjetima’, poručuje Drago Lelas, predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike.
Autor: CroExpress, fra Stjepan Ivan Horvat, dalmatinski portal Datum objave: 10.10.2020.
