Nakon stoljetnoga pokušaja zatiranja hrvatskoga jezika, pogotovo u bivšem sustavu, sve se više umjesto hrvatskih riječi prekomjerno i nepotrebno rabe strane riječi, odnosno tuđice. Zbog toga i osobno često moram tražiti prijevod u Klaićevu rječniku.
Pogotovo vodeći ljudi u Hrvatskoj kao saborski zastupnici, djelomično izvjestitelji javnog priopćenja i visokoobrazovani stručnjaci raznih zanimanja prednjače u tome. Ponekad se čini kao da se saborski zastupnici natječu za tuđice kako bi odali što veću stručnost i znanje. Krši se osnovno jezikoslovno pravilo: ‘Tuđe riječi treba upotrebljavati samo onda kad za pojmove koji se njima označuju nemamo dobrih zamjena u vlastitome jeziku’.
Mislim dolazi do nepotrebnoga gomilanja tuđica za koje postoji hrvatski izraz. Primjerice, koristi se ideologija umjesto svjetonazor, liderstvo umjesto vodstvo, rejting umjesto procjena ili vjerodostojnost, kontradikcija umjesto proturječje, presija umjesto pritisak, represija umjesto suzbijanje, specifičnost umjesto osobitost ili posebnost. Ponekad se koristi tuđa i hrvatska riječ s istim značenjem(istoznačnice) u jednoj rečenici.
Umjesto obogaćivanje hrvatskoga jezika, to je otuđivanje jer dolazi do međusobnoga nerazumijevanja zbog uporabe tuđica, izvedbe tuđica i daljnje izvedbe izvedbenih tuđica i gomilanju nikad kraja. S time se istovremeno nagrđuje materinski i strani jezik. Nekad se rabe tuđice čije značenje nije ono što se želi izraziti pa to dodatno zbunjuje. Iako sam svjestan teško prihvatljivoga zanovijetanja o hrvatskome jeziku, nadam se ostatku strpljenja i neka se pročita još ova povjesna činjenica.
Zanimljivo pitanje bilo bi je li itko stanovnik ili državljanin planine u Bugarskoj? Unatoč mogućem čuđenju ovakvim pitanjem zadivljujuće je koliko se ljudi osjećaju njoj privrženi do danas. Pitajući uvjerene tom pripadnošću za veličinu takozvane zemljopisne ili uljudbene zajednice, dobijem toliko različitih odgovora koliko ispitanika. Kod nekih ispitanika Hrvatska je unutar, a kod nekih izvan te zajednice. Planina koja za neke označava bilo kakvu nepostojeću zajednicu i na koju većina nije ni pristupila zove se Balkan, kojoj su ime dali Turci nakon osvajanja. Kasnije su Europljani preuzeli taj naziv za zemlje jugoistočne Europe pod turskom vladavinom.
S vremenom taj naziv postao je zamjena za opis i oznaku stanovnika s toga područja u neodgovornosti, nedosljednosti i nepovjerljivosti. Vrijeme je napokon sazreti u većem poštivanju i njegovanju materinskog jezika kao bitne sastavnice hrvatske uljudbe. Poštivanjem svoje uljudbe ne bismo prisvajali strane riječi zbog taštine. Poštivanjem samih sebe i svoje uljudbe dokazali bismo svoju nepripadnost nepostojećoj trećerazrednoj zajednici. Poštivanjem treba zaslužiti Lijepu Našu!
Datum objave: 23.06.2014.
