Autor: Željka Lešić
Razgovarali smo s voditeljem Hrvatskih svjetskih igara (HSI), Željkom Batarilom, koji vjeruje da će to biti velika i nezaboravna sportska fešta na kojoj će se zajedno družiti iseljena i domovinska Hrvatska. No prije predstavljanja projekta, doznajmo tko je Željko Batarilo, inače veliki zagovornik hrvatskog jezika u Austriji
Molim vas predstavite se našim čitateljima
– Ja sam iz Slavonije 2008. godine došao u Austriju, u Beč, gdje sam predavač u nekoliko gimnazija te na jednom fakultetu u sklopu Bečkog sveučilišta. Odmah sam se i u Austriji uključio u bogat, raznolik, kulturni i sportski život velike hrvatske zajednice. Godine 2011. utemeljili smo HSK u Austriji i počeli s nekoliko važnih projekata od kojih bih svakako izdvojio projekt ‘Hrvatski je naš izbor’, kojemu sam voditelj jer njime želimo promijeniti sadašnji položaj hrvatskog jezika u Austriji, poglavito u sklopu nastave materinskog jezika kao sastavnog dijela austrijskog obrazovnog sustava.
Naime, ovdje čudom živi nekakav tzv. bosansko-hrvatsko-srpski jezik i on se naučava od najmlađe pa sve do akademske razine. Isto tako, oduševili su me i projekti globalnog Kongresa pa se vrlo brzo uključujem u njihov rad i postajem član Izvršnog odbora. Još sam u Hrvatskoj bio izrazito aktivan u organizaciji značajnih manifestacija radivši u turističkim zajednicama nekoliko gradova, a kao bivši sportaš nastavio sam baviti se nogometom sudeći u austrijskoj nogometnoj ligi. Sve su to bili značajni razlozi da me Izvršni odbor HSK-a imenuje za ravnatelja Hrvatskih svjetskih igara.
Koje su sve dužnosti ravnatelja Igara? Što spada u vaš djelokrug rada?
– Uvijek volim pohvaliti rad drugih pa tako i mojih prethodnika, našega Juru Striku kao bivšeg ravnatelja, Franju Pavića kao sportskog direktora i sve one vrijedne pojedince koji su se nesebično žrtvovali da Igre traju i da su postavljene na zdravim temeljima. Tako je i uloga ravnatelja definirana još 2006. s prvih Igara i tu nemamo potrebe ništa značajno mijenjati. Dakako, svaki voditelj ima svoju viziju i donosi novi zamah, vjetar koja može još više oplemeniti ovaj sjajan projekt. Od samoga sam imenovanja ustrajavao da Igre podignemo na veću razinu.
HSK se kao organizator u prvim i drugim Igrama pokazao ozbiljan, profesionalan i kadar organizirati ovakav zahtjevan projekt i sada je vrijeme da se u Igre značajnije uključe mnoge sportske, a onda i državne institucije. Iako je prvenstveni cilj Igara druženje, dolazak mladih hrvatskog podrijetla u svoju Domovinu, sportski dio jako je važan. Kada sudac označi početka utakmice, kada adrenalin proradi, onda se katkada zaboravljaju ovi uzvišeni ciljevi. Zato moramo i u ovom sportskom smislu uložiti značajne napore, načiniti takve okvire, pravila, sustav natjecanja i sl., kako bismo otklonili sve možebitne nedoumice.
Velik broj nacionalnih institucija, sportskih saveza i pojedinaca koji su se priključili Igrama, osobe koje se sudjelovale u organizaciji svjetskih i europskih prvenstava, zalog su kvalitete. Imao bih još samo jedan naglasak kao ravnatelj Igara, a u smislu onoga što moramo poboljšati. To je marketing, promocija Igara u Hrvatskoj i svijetu! Dakle, veća razina ukupne organiziranosti Igara kao državnog projekta, sportska i marketinška, prezentacijska poboljšanja, tri su značajne smjernice koje kao ravnatelj stavljam organizacijskom odboru. Ravnatelj tu ništa ne može sam. Uži pa onda i širi tim koji sada imamo jamac su kvalitete i uspjeha ovogodišnjih Igara!
Koliko očekujete mladih iz iseljeništva?
– Malo ću se našaliti: Hrvati gdje kog živjeli u svijetu i kakve god navike i dobre osobine “pokupili” iz zemalja u kojima žive, imaju valjda onaj genetski definirani kod da za sve imaju vremena. Tako je i ovdje, a ponukani iskustvom iz prvih i drugih Igara, znamo kako ćemo tek zadnjeg dana prijavnog roka znati konačan broj natjecatelja. Ima doduše u tome puno i objektivnih razloga. Treba dobro isplanirati dolazak iz udaljenih zemalja i doista nije tako jednostavno. Vjerujemo kako će 1. svibnja kada je zadnji dan prijava, pokazati da će ovogodišnje Igre biti najzastupljenije i po broju zemalja sudionica pa onda i po broju natjecatelja. Dakle, oko 800 do 1.000 natjecatelja iz 40-tak zemalja!
Tko se prvi prijavio?
– Početkom rujna prošle godine za Igre u Zagrebu prvi se prijavio Kevin Ian Iurisevich, student iz argentinskog Buenos Airesa, a nastupit će u odbojci. Podsjetit ću: prijave se najčešće ostvaruju preko nacionalnih koordinatora, ali mi imamo mogućnost izravnog prijavljivanja putem naše mrežne stranice www.igre-zagreb2014.com
Kakva je suradnja s koordinatorima iz zemalja iz kojih sportaši dolaze?
– Suradnja je dobra i ona će se još više intenzivirati što vrijeme bude odmicalo, odnosno približavale se Igre svom početku. Kada nam dođe prijava putem interneta, mi je odmah proslijeđujemo nacionalnom koordinatoru koji stupa u kontakt sa zainteresiranim natjecateljem i upoznaje ga sa svim pojedinostima. Na žalost, nismo utemeljili koordinatore u svim onim zemljama iz kojih objektivno možemo očekivati natjecatelje i na tome sada puno radimo jer vremena imamo sve manje. Stalo nam je da tamo gdje postoji značajan broj osoba hrvatskog podrijetla, imamo natjecatelje pa i u onim zemljama u kojima nije toliko izraženo hrvatsko izvandomovinstvo dobijemo natjecatelje barem u pojedinačnoj konkurenciji.
Od. 1. do 4. svibnja imat ćemo u Zagrebu sastanak sa svim nacionalnim koordinatorima kako bismo ih upoznali sa smještajem sudionika i svim pojedinostima vezanim za Igre. Tada ćemo, s obzirom kako ćemo tada imati konačan broj prijavljenih, imati izvlačenje natjecateljskih brojeva, skupina i sl. Vrijeme od zadnjeg roka prijava pa do početka Igara je zadnja etapa i u tom će se vremenu ova suradnja pojačati. Valja prikupiti svu dokumentaciju natjecatelja, liječničke preglede, privole roditelja za maloljetnike, osiguranja… jako puno posla.
Kako teče promocija Igara diljem svijeta i kako je organizirana?
– Ona je organizirana preko nacionalnih Kongresa odnosno koordinatora i na njima je velika odgovornost jer će o njihovoj angažiranosti uvelike ovisiti brojnost pa sve ostalo vezano za delegaciju koja dolazi iz svake pojedine zemlje. HSK ima svoje nacionalne podružnice u 32 zemlje i to je velika snaga koje čak niti mi u Kongresu katkada nismo svjesni. Zahvaljujući toj velikoj bazi mi se i možemo upustiti u ovakav projekt. Dakako, iz zemalja u kojima nemamo svoju podružnicu, isto dolaze natjecatelji jer tamo imamo nacionalnog koordinatora koji ne treba biti član Kongresa kao što i svi naši natjecatelji ne moraju biti članovi. Usuđujem se kazati da Kongres kao organizator Igara čim objavi kada i gdje se održavaju Igre, ima već prvog dana zajamčenih 500 natjecatelja. To je ogromna vrijednost koja pokazuje veliki autoritet Hrvatskog svjetskog kongresa, a on je bez sumnje izgrađen u dva desetljeća koliko postoji kao organizacija. Bit ću opet neskroman pa pitati: koja to organizacija može oduševiti tisuću natjecatelja iz 40-tak zemalja za nekakav projekt? To vidite Kongres ima!
Ustrojen je i veliki organizacijski odbor HSI, kako ste zadovoljan rezultatima dviju sjednica OO HSI?
– Mi sada u organizacijskom odboru imamo više od pedeset predstavnika državnih, vjerskih, kulturnih i sportskih institucija. Čak kada bi svi oni pristupili Igrama na potpuno deklarativnoj razini (što nije slučaj), mi bismo bili prezadovoljni. Oni nam jako puno pomažu i s pravom su u organizaciji jer bez njih Igre ne bismo mogli načiniti kvalitetnima. Neobično mi je drago što su Igre pokazale i postale pravom poveznicom izvadomovinske i domovinske Hrvatske i što su Igre pokazale u Hrvatskoj vrednovanje hrvatske dijaspore. Igre podupire svojim visokim pokroviteljstvom uvaženi predsjednik dr. Ivo Josipović, zatim Hrvatski sabor, Vlada odnosno Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Turistička zajednica grada Zagreba, Zagrebačka nadbiskupija, Hrvatska matica iseljenika, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski nogometni savez, gotovo svi nacionalni sportski savezi, pojedine županije, gradovi i općine.
Vaš poziv mladima na HSI u Zagreb…
– Da. Spomenuo sam dobri duh Igara. Mladi su taj duh, zanos, polet. Kada netko pređe tisuće kilometara kako bi možda po prvi put vidio domovinu svojih pradjedova, i ako smo mi kao organizatori bili tome povod – mi smo uspjeli! Neki dan jedna djevojka dođe u naš ured i prijavi se za Igre. Otac joj je Čileanac, a majka Hrvatica. Bila je na prošlim Igrama i reče kako se toga uvijek rado sjeća i da nije bilo Igara nikada ne bi možda došla u Hrvatsku. Danas ona živi i studira u Hrvatskoj! Ovakvih je primjera jako puno i tako naš cilj ispunjen. Svi ste nam dobrodošli i… neka Igre počnu!
Datum objave: 23.06.2014.
