Ulazak Hrvatske u Europsku uniju donosi pregršt novih zakona i propisa, novu monetarnu jedinicu, prava, obveze, ali i svoju cijenu. Kada se govori o uplatama u EU proračun, treba paralelno govoriti i o isplatama iz EU proračuna. U razdoblju srpanj – prosinac 2013., Hrvatska će u zajednički proračun EU-a uplatiti 267,8 milijuna eura (oko 1,7 milijardi kuna), dok će u istom razdoblju moći povući 687,5 milijuna eura (više od 5 milijardi kuna). Samo se postavlja pitanje spremnosti i pripremljenosti hrvatskih projekata za povlačenje EU sredstava. Prema zadnjim naznakama je vidljivo da će Hrvatska više uplatiti, nego što će moći iz EU fondova povući sredstava. Kako uvijek biva, oni mali i neprimjetni uvijek svoju zadaću na vrijeme pripreme i odrade. Tako je i slučaj s općinom Lovas iz Baranje, koja se na vrijeme pripremila i do sada povukla oko 11 milijuna Eura iz EU fondova.
Prema trenutačnom financijskom aspektu, najveći je gubitnik državni proračun jer je ostao bez prihoda od carina, koje ubire EU na uvoz proizvoda izvan EU! S druge strane, veće trošarine digle su cijene cigareta, alkohola i energenata, a od iduće godine očekuje se novo poskupljenje. Država je u minusu i politički jer je natezanje oko Perkovića i njegova izručenja umalo dovelo do sankcija, a najveći dio domaće javnosti ne razumije razloge zbog kojih se premijer upuštao u taj rizik. Hrvatska je jedina od ‘novopridošlih’ članica imala peh da se priključuje Uniji u vrijeme najveće dužničke krize Eurozone, pa su i početni efekti ulaska obilježeni minusima. Nema novih investitora, pada interes za ulaganje u privatne nekretnine, cijena kapitala raste, a zemlja se percipira kao rizična periferna državica koju treba držati na odstojanju.
Prvih stotinu dana hrvatskog članstva u EU najviše su promjena, pa i poboljšanja, imali poduzetnici orijentirani na zajedničko europsko tržište. Lijepo zvuči da smo dio najvećeg gospodarskog tržišta, ali je to mala utjeha, kada je poznato koliko su hrvatska poduzeća konkurentna u usporedbi s ostalim europskim tvrtkama. Izvoz u CEFTA-u bio je 11 posto manji nego u listopadu lani. Od sedam zemalja CEFTA-e u sedam mjeseci pozitivan predznak izvoza Hrvatska ima samo s onima kod kojih je vrijednost izvoza manje značajna, dok je na trima najvažnijim tržištima iz tog kruga – Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore – ove godine ostvaren 8,5 posto ili oko 630 milijuna kuna manji izvoz nego lani. Koliko god bili politički otklonjeni zemljama bivše Jugoslavije, tek naknadno shvaćamo njihovu značajnost i skrivenu cijenu ulaska u EU.
Od Vlade se očekuje pokretanje gospodarstva, uzlet, napredak, a jedino što građani Hrvatske dobivaju jest privatizacija preostalih državnih poduzeća i otpuštanje radnika. Trenutna stopa nezaposlenosti iznosi 22%, nezaposlenost mladih je rekordna i zauzima treće mjesto u EU, iza Grčke i Španjolske, sa 56%. Uz sve navedene faktore građani Hrvatske traže izlaz u iseljavanju. Godišnje se iseli preko 12.000 ljudi u potrazi za boljim životom. Jedan od primjera je i facebook grupa “Idemo u Njemačku”, koja okuplja preko 10.000 ljudi, koji si savjetima, informacijama i iskustvom pomažu te na taj način stvaraju nove mostove između naših ljudi u dijaspori i domovini. Za nas male ljude koji putujemo često u Hrvatsku je radosna vijest što će nas razgovori preko mobitela iz Hrvatske u inozemstvo koštati jeftinije. Uvođenjem EU smjernice za roaming pozive se smanjuje trosak roaminga za one koji su nakon 1. srpnja 2013 putovali u EU jedini je opipljivi dobitak za građane.
Slučaj ‘Lex Perković’
‘Europska komisija pokreće postupak protiv Hrvatske aktiviranjem zaštitne mjere zbog neusklađenosti zakona o uhidbenom nalogu s Europskom unijom’, odlučeno je to na redovitom tjednom sastanku Europske komisije. Mjere uključuju pojačan nadzor i suspenziju stavke ‘Schengen facility’, sažetak je agencijskih vijesti od 18. rujna.
Ovo je tek mali isječak iz nama svima dobro poznate priče, koja se protezala od samog ulaska Hrvatske u EU. U cijelom tom procesu nadigravanja, nadmudrivanja Europske komisije i hrvatske Vlade je vidljiva (ne)zrelost političke elite za korjenitim promjenama. Taj slučaj je ponovno otvorio nezarasle rane koje su obilježile hrvatsku dijasporu i obljetnicu ubojstva Stjepana Đurekovića i mnogih drugih. Tajne koje skriva Perković su za Vladu, ali i oporbu od nacionalnog interesa, jer sežu u samu srž osnivanja Republike Hrvatske. Poljuljati te temelje bi značilo, postaviti u pitanje opstojnost i sve ono što su nas zadnjih 20ak godina uvjeravali. Zbog toga je i razumljiv neprijateljski ili i maćehinski odnos vlastite države prema svojoj dijaspori.
Od 2000. pa do danas su sve vlade uvjeravale građane, čim postanemo članica EU će teći med i mlijeko. Trinaest godina poslije je realnost došla na vidjelo. Hrvatska se trenutno nalazi u velikim financijskim problemima. Europska ekonomska kriza nije zaobišla nit Hrvatsku. Pet godina uzastopne stagnacije, prouzrokovane lošom ekonomskom politikom, ili bolje rečeno uspješnim kriminalom i korupcijom na državnoj razini, dovelo je Hrvatsku tamo gdje sad je. Umjesto očekivanih jeftinijih kredita, Hrvatska je za nagradu dobila ocjenu kreditna rejtinga kojeg je i zaslužila, ‘smeće’.
Tako je i treća kreditna agencija spustila rejting hrvatske države ispod investicijske razine, i tako nam je za dulje vrijeme ‘zacementirala’ boravak u statusu smeća. Hrvatska nije jedina članica EU s tim rejtingom, ali je jedina koja nije uspjela kapitalizirati “friški” ulazak u EU tako da smanji cijenu zaduživanja i spusti kamatne stope s razine koja predstavlja dugoročnu opasnost za stabilnost javnih financija.
Svaka vlada, pa i ova vide rješenje u zaduživanju i privatizaciji. Riječ reforma im je strana. Direktno ili indirektno, preko dva milijuna stanovnika živi od državnog proračuna. Manje od milijun stanovnika radi tek u privatnom sektoru, koji je temeljen na uvozu, trgovini i uslužnom sektoru. Građevinski sektor je bio leglo kriminala i izvlačenja novca iz javnog sektora, gdje su na natječajima dobivale one tvrtke s najskupljom ponudom. Posljedica toga je i ‘monetizacija’ HAC-a (Hrvatskih austocesta).
Naravno, tu je i sektor stanogradnje, gdje su banke skupim i pretežno u stranoj valuti financiranim kreditima financirale građanima kupnju nekretnina, a što ima za posljedicu da trenutno preko 230.000 građana imaju blokiran bankovni računa jer nisu u mogućnosti otplatiti kredit. No kako izgleda, Vlada je prije spremna pomoći bankama u posredovanju iznajmljivanja neprodanih stanova, nego građanima obustavom deložacija. U svemu tome se provlači i tema poreza na nekretnine, koja je u suštini dobra, ali ne u ovom trenutku i ne pod uvjetima u pripremi.
Ulazak u EU uhvatio je Hrvatsku u jeku turističke sezone. Godišnje ta nam najjača gospodarska grana donese oko dvije milijarde eura. Svaki ministar turizma najavljuje pripreme za još bolju sezonu i bolju pripremljenost. Tako smo mogli biti svjedoci i ovogodišnje pripremljenosti vezano za novi vizni režim koji je stupio na snagu ulaskom u EU, gdje su nam tisuće turista iz Turske, Rusije i Ukrajine prošle kroz ruke i time stotine milijuna kuna prihoda. Turistička sezona bliži se kraju, a gubici se tek zbrajaju – ove godine zabilježeno je čak 50 tisuća manje gostiju iz Rusije, što je pad na godišnjoj razini od velikih 25 posto.
Dvoznamenkasti pad zabilježen je i u dolasku turista iz Ukrajine i Turske. Iako je naše Ministarstvo vanjskih poslova učinilo određene napore kako bi ruski i ukrajinski državljani što jednostavnije (online ispunjavanje zahtjeva, otvaranje viznih centara u tim zemljama), brže (do pet dana) i relativno jeftino (35 eura) dobili vizu, mnogim turistima iz tih zemalja očito se ne da uopće upuštati u tu birokratsku proceduru. Štetu ćemo trpjeti i na kineskom i indijskom tržištu te u mnogim državama nastalima raspadom SSSR-a (Azerbajdžan, Kazahstan, Bjelorusija…) jer o eventualnom ukidanju viznog režima za turiste iz tih zemalja ne odlučujemo sami, već odlučuje Bruxelles.
Datum objave: 23.06.2014.
