Hrvatica u Njemačkoj smišljala kako preživjeti s 50 €; a tad ju je gazda šokirao

Autor: CroExpress

U nizu životnih priča koje dobivamo ovih dana, izdvojili smo onu Kristine Leovac, djevojke koja je, kao, nažalost, i mnogi Hrvati, krenula u Njemačku trbuhom za kruhom. Kristinu je iznenadila dobrota njenog poslodavca koji je zadobio njenu vječnu zahvalnost jednim svojim potezom. Evo Kristinine priče.

‘Završila sam srednju medicinsku školu u Vrapču. Bila sam dobra učenica. Sve sam završila u roku, odstažirala cijelu godinu za 1400 kn mjesečnog primanja. Imam sreću pa moji roditelji rade i tako sam si mogla priuštiti takav rad. Uvijek sam govorila da ću nakon škole ići u Njemačku raditi jer sam znala da je teško naći posao u Hrvatskoj, a plaće i smjene – katastrofa. Sama sam tražila posao preko interneta i tako našla svog novog poslodavca u Frankfurtu.

Pola godine sam čekala radnu dozvolu, a u međuvremenu sam honorarno radila.
Došao je i rujan 2013., moj prvi radni dan. Dobila sam jednu sobicu u staračkom domu gdje sam spavala, a ostatak vremena radila. Imala sam svega 50 eura u džepu i mislila kako ću uopće preživjeti taj mjesec. Došao je gazda drugi dan i donio mi 400 eura i rekao: ‘To neka ti bude za početak.’ Tog sam čovjeka vidjela drugi puta u životu. Donio mi je toliku svotu ‘da imam’ i nikad ih nije tražio nazad. Prošao je i taj mjesec napokon i gazda mi je pomogao da dobijem stan što prije jer je znao da moj zaručnik želi isto doći i da nestrpljivo čeka.

Pomogao mi je jedan stranac koji je vjerovao da mi treba pomoć.

Nakon par dana stiže i moj zaručnik u Frankfurt i istog dana nađe posao. Nevjerojatno…

Danas živimo skupa i odlično nam je.
Jedini problem koji imamo je da mi ne žele mi priznati diplomu medicinske sestre.
Hrvatska smatra da medicinske sestre nisu jednake kao u Njemačkoj i zato nismo priznate.
Radim i dan danas kao ‘Krankenpflegehilfe’, ali sam sretna što imam mogućnost raditi u Njemačkoj, kod stranca koji mi je pomogao u teškim trenucima.

Volim Hrvatsku, volim i moju Bosnu… Ali tamo, nažalost, kruha nema.
Hvalim te Bože što imam mogućnost ovdje raditi i priuštiti si što želim, poslati svojoj sestri i bratu poklon, a da ne moram više nikoga tražiti pomoć.’

Datum objave: 03.02.2015.