Autor: dr. Ivo Belan / Narodni zdravstveni list
Religija i medicina povezane su na način koji nije
moguće sasvim objasniti. Tu povezanost liječnici
vide s vremena na vrijeme. Nije u pitanju samo
organizirana religija koja nekim pacijentima daje
snagu. Svatko ima duhovnost koja životu daje smisao.
Veza između duha i tijela postoji oduvijek, ali kao liječenje postala je znanost. Sve donedavno liječnici Zapada
distancirali su se od duhovnosti i vjere. Sada zahtjevi
pacijenata, zajedno sa znanstvenim studijama koje
dovode vjeru u vezu s dobrim zdravljem, polako preobraćaju skeptičnu medicinsku zajednicu. Znanstveni časopisi
i mnoge nove knjige počinju razmatrati tu temu. Sve veći
broj liječnika prisustvuje skupovima na kojima se raspravlja
o vjeri i ozdravljenju.
U crkvu umjesto u bolnicu
Val nedavnih ispitivanja miče zid između crkve i laboratorija.
Naprimjer, istraživanja pokazuju da ljudi koji odlaze
na mise više od jednom tjedno, žive u prosjeku sedam
godina duže od onih koji uopće ne idu u crkvu. Ispitivanja
obavljena na medicinskom fakultetu američkog Duke sveučilišta
našla su da oni ljudi koji tjedno odlaze u crkvu imaju
manju vjerojatnost da će biti hospitalizirani (iz bilo kojeg
razloga), nego oni koji odlaze u crkvu rjeđe. Ako i budu
hospitalizirani, borave u bolnici kraće vrijeme.
Psihijatar Martin Jones sa Howard sveučilišta, koji proučava
vezu između vjere i ozdravljenja, kaže:
‘Potpuno
objasniti kako dolazi do pozitivnog učinka duhovnosti na
zdravlje nije toliko važno. Isto tako, mi ne razumijemo mehanizam
djelovanja mnogih lijekova. Ali znamo, promatrajući
uzrok i učinak, da oni djeluju. Slično tome, možemo
vidjeti učinke osobne duhovne svijesti na konačni rezultat
pa, prema tome, zašto je ne koristiti? To je poput placebo
učinka. Zašto on ima učinka? Vjerovanje. To je vrlo važna
snaga.’
Međutim, razumljivo, čak i oni doktori koji uključe duhovnost
u svoju liječničku torbu, dopuštaju upotrebu vjere
samo kao dodatak medicinskoj skrbi i samo ako je pacijent
otvoren za razgovor o svom vjerovanju.
Usprkos još uvijek prisutnim debatama o primjeni meditacija
i duboko misaonih molitvi u svrhu smirenja misli,
postoje u stručnoj literaturi dokazi da stres oštećuje imunološki
(obrambeni) sustav u organizmu.
Stotine istraživačkih studija dokazuju vezu između vjere,
pobožnosti i zdravlja. Navest ćemo samo neke od rezultata
do kojih se došlo u tim istraživanjima.
Starije osobe
koje su sebe smatrale religioznima imale su manje zdravstvenih
problema i tjelesno su bolje funkcionirale nego nereligiozne
osobe. Ispitanici koji su redovno molili imali su
70% manju vjerojatnost da će oboljeti, a oni koji su odlazili
u crkvu, znatno rjeđe su imali povišen krvni tlak i rjeđe su
obolijevali od depresije i tjeskobe. Brojne studije pokazale
su da ponavljanje molitve i meditiranje mogu smanjiti
psihološki stres, povišen krvni tlak, usporiti ritam srčanih
otkucaja i disanja, kao i povisiti imunološke, obrambene
snage organizma.
Slobodan um i otvoreno srce
Kad se organizmu događa fizičko urušenje, tada je duhovni
rast iznimno velik. Vjera dovodi čovjeka u uravnoteženo stanje, kad on više ne osjeća bolest kao teret.
Kulturna i duhovna pitanja, kao i pitanja smrti, izašla su
na vidjelo kao značajne teme u medicinskoj skrbi.
Medicinski
fakulteti reagirali su na takve zahtjeve društva. Danas
već nekih pedesetak medicinskih fakulteta, od 125 u SAD-u,
ima u svojim nastavnim planovima predmete koji su
posvećeni takvim pitanjima. Studente se podučava kako
komunicirati s bolesnicima, kako brinuti o njima s dušom.
Proces izlječenja može biti u obliku prihvaćanja svoje
situacije, postupanja sa sobom i drugima na drugi način
i zadržavanja osjećaja mira za vrijeme suočenja s patnjom
i boli. Vjera je dopuna medicinskom liječenju. Bolest ima
fizički temelj, međutim, postoji hijerarhija: fizička razina,
emotivna razina, intelektualna razina i duhovna razina. U
medicinskoj praksi poželjan je pomak od liječenja samo
bolesti prema liječenju čitave osobe.
Sigurno, kad je u pitanju bolest, znanost je postigla nevjerojatne
uspjehe. U prošlom stoljeću povećana je očekivana
dužina života za gotovo dvije trećine, uglavnom
zahvaljujući znanosti.
Prof. Christine Puchalski, internistica na George Washington
sveučilištu, kaže:
‘Nije uvijek i sve samo u znanosti.
Postoji veza povjerenja, koja se može i ne mora pojaviti ako
se fokusirate samo na nečiji fizički aspekt. A to ne uzima
puno vremena; dovoljno je ući u ambulantu otvorena srca.’
Članak je u cijelosti preuzet iz Narodnog zdravstvenog lista kojeg izdaje Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.
Datum objave: 20.01.2015.