PJEVAČ KOJI JE USPIO SVOJE SNOVE OSTVARITI UNATOČ TEŠKOM DJETINJSTVU ‘Život nije lagan nigdje na svijetu, iako se tako prikazuje kroz slike na društvenim mrežama’

CroExpress/Anto Pranjkić

Poštovani gospodine Martiću, već duži niz godina ste neizostavni dio gotovo svakog slavlja Hrvata, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Što Hrvate čini posebno sretnima?
Sretnim ih čini Obitelj, zajedništvo, vjera i ljubav prema domovini. Svi se pokušavaju pronaći u tom svom načinu života, s kojim su neki zadovoljni a neki nažalost nisu. Velik dio našeg naroda je napustio domovinu zbog egzistencije i boljega života, međutim sama prilagodba i integracija po meni djeluju stresno, na narod koji je navikao da tradicionalno održava svoje Obiteljske, vjerske, nacionalne i socijale navike u državama iz kojih dolaze. Na sreću našeg naroda u dijaspori, po svim većim gradovima postoje Hrvatske bratske zajednice, Katoličke misije i Kud-ovi, koji okupljaju naše ljude i organiziraju razne priredbe, obilježavanje vjerskih blagdana, nacionalnih praznika, sportskih događanja, na koji poziv se mi glazbenici iz Domovine rado odazivamo. Na taj način im donosimo dio ljepote, radosti, veselja i podižemo moral da se osjećaju kao da su u Domovini. Meni kao glazbeniku je to posebno zadovoljstvo i sretan sam kad vidim sve te sretne i zadovoljne ljude, koji na sve načine iskazuju emociju kroz zajedničko druženje, pjevanje i sve ono što su dugo pripremali da bi obilježili taj svoj dan. Kako se dugi niz godina profesionalno bavim svojim poslom na hrvatskoj estradi, upoznao sam mnoge drage ljude i njihove obitelji. Postoji u svakom od njih velika želja da se vrati na svoje mjesto od kud je potekao. Tako da se vratim na početak ovoga teksta, integracija je vrlo stresna za prvu genaraciju koja je otišla trbuhom za kruhom, druga generacija njihove djece je već prihvatila način života, jezika i adaptirala se u društvu kojem su se školovali i planiraju svoju budućnost. Evo u kratkim crtama sam napisao svoja iskustva i viđenje naših iseljenika, ima tu i sreće a ima i tuge te prve generacije koja emotivno pati za Domovinom i svim onim što Domovina kao majka daje… Ljubav.
Situacija koju nam je donio koronavirus uvukla nas je u vlastite domove. Kako podnosite vrijeme bez nastupa, prijatelja, pjesme…?
Korona ja kako je svi osjećamo, promjenila mnogo toga u našem načinu života kojeg smo živjeli prije nego se pojavila. Nadam se da ćemo se svi zajedno morati prilagoditi novom načinu života, na koji nas educiraju ljudi iz struke. S poslovne strane, kao mnogi tako i moj posao trpi gubitke i prihode koje smo očekivali od planiranih i dogovorenih nastupa, svadbi, koncetara u Domovini i inozemstvu. Nedostaju mi mnogi moji dragi prijatelji i partneri, kolege i suradnici, s kojim sam se svakodnevno družio i planirao budućnost, a na žalost jedan od njih je i preminuo od posljedica Korona virusa – covida 19. Od kada je nastupila karantena, vrijeme provodim doma, uz svoju Obitelj i to mi je najvažnije da smo svi dobro i zdravo. Zadržali smo vedar duh i optimizam uz zajedničke molitve i međusobno druzenje unutar Obitelji više nego inače.
Život u Hrvatskoj je težak. No, Vi ste jedan od vječitih optimista i radoholičara. Kako gledate na razne teorije zavjere koje se uvijek nekako pojavluju negdje oko nas? Nije li bolje se strpiti i prepustiti struci razmišljanja o tomu?
Život u Hrvatskoj je težak. Ja sam kroz svoj rad i životni vijek imao sreću da sam jako puno putovao, što je želja mnogih ljudi. Kroz putovanje po svijetu upoznaš sve ono što te zanima, i ono što smo pročitali ili vidjeli po dokumentarcima. Ima zaista jako lijepih primjera i zemalja gdje bih poželio ostati i živjeti. Ali kad malo bolje upoznaš život tih ljudi i što više otkrivaju svoje male probleme i nezadovoljstvo sa svojim političkim i poslovnim životom, vidiš da to nije sve tako lijepo kako to se čini. Sav taj sjaj i licemjere je skupo plaćeno, sa ogromnim odricanjima, kreditima, rad od jutra do navečer. Tako da sam uvidio da život nije nigdje lak, kako se prikazuje kroz vanjski izgled i kroz slike na društvenim mrežama. Mogao bih o tome satima, ali činjenica je kako je cijeli svijet oduvijek migrirao zbog ekonomskih i ratnih događanja. Mi smo kao narod stekli teško svoju samostalnu državu i naravno da treba vremena da se demokratski izgradi cijeli sustav i državni aparat da bi drzava bolje funkcionirala. Zato treba nas, narod koji voli svoju Domovinu ma kako bilo teško, koji će živjeti u Hrvatskoj, tako i mnogi koji su otišli zbog ekonomske krize, mogu se vratiti sa svojim Obiteljima i iskustvom koje su stekli, da pokrenemo svi zajedno gospodarske projekte, da izlazimo na demokratske izbore i biramo po savjesti najbolje političke stranke i ljude koji će zastupati interese svojih građana i stanovnika RH. Na kraju krajeva, kad dođu neke godine i čovjek dođe do zrele pamati i spoznaje, da mu ne treba puno u životu da bude zadovoljan i sretan, da ima donekle dobro zdravlje i svoju Obitelj, mir i blagoslov oko sebe. Stara izreka kaže, svagdje pođi ali svojoj kući dođi, jer kako god je, doma je najbolje.
Pjesma je dio vašega života, pjevači prijatelji i kolege, oni koji vole pjesmu Vaši su ne samo prijatelji, možda i više od prijatelja. Što biste im poručili?
Pjesma je dio moga života, kao i mnogim što uživaju u njenom blagoslovu, da sviraju, pjevaju, slušaju, plesu, pišu tekstove itd. To je jedan izražaj emocija koji je prenesen u rado slušanu pjesmu. Ukus o glazbi je vrlo raznolik i teško je svakom ugoditi na javnim nastupima. Ja se tu dosta dobro snalazim i imam jako dobru interakciju sa publikom na svojim nastupima, jer ih brzo animiram, dam sve od sebe, svoje znanje i ljubav prema glazbi i svim prisutnima, svoju želju da im taj veseli trenutak ostane u vječnom sjećanju, naravno takav rad se prepozna i tako se stječe publika i novi nastupi. Ima jako puno elemenata da bi se napravila uspješna karijera jednoga pjevača, velika upornost i puno rada, velika financijska ulaganja. Kao javna osoba treba biti oprezan i pametan u svim situacijama i zadržati dostojanstvo da bih mogao doći do svoje publike i toga da možeš imati dovoljno nastupa i posla , da bi mogao održavati cijeli bend i egzistirati od tog posla. Zato svima kolegama i onima koji se bave ovim javnim i časnim poslom, želim da se trude, da rade na sebi i da daju sve od sebe u tom poslu, gdje se ne može raditi površno, jer svaki površan i amaterski odrađen posao osuđen je na neuspjeh.
Stručnjaci kažu da nam dolazi bolje vrijeme. kao da od nekuda odjekuje Vaš glas: ‘… Violino, violino, sitno sitno gudi…’?
Nadamo se da ćemo uskoro početi sa nastupima i koncertima i tada će se sve pokrenuti u Lijepoj našoj Domovini i bolje nego što je bilo, jer smo ipak ovo sve dosta teško podnjeli i vjerujem da smo svi naučili jednu životnu lekciju kroz epidemiju Korone i potresa u Zagrebu koju nećemo tako lako zaboraviti.

Datum objave: 02.05.2020.