Izvadak iz rada mons. Ike Vukšića sa simpozija o kanadskim Hrvatima održanog u Zagrebu 2017.
Naši svećenici u Kanadi nisu samo bogoslužitelji i djelitelji sakramenata nego su profesori, liječnici duša, uvježbavatelji župnih zborova, folklornih skupina, nogometnih momčadi, vođe i čuvari kanadskih Hrvata.
Za većinu kanadskih Hrvata, hrvatske su župe njihov drugi dom. Sve župe su osobne i obuhvaćaju velika područja, osobito na kanadskomu zapadu. Neki su svećenici daleko jedan od drugoga, više i od dva sata zrakoplovnim letom.
Osim svakodnevnoga dušobrižničkog rada, većina ih radi i u hrvatskim školama, sa župnim folklornim skupinama i s različitom športskom momčadi. Mnogi od njih službuju u bolnicama, gdje nema bolničkih svećenika, cijeli tjedan, danju i noću, svaka dva mjeseca. Župno dušobrižništvo odvija se većinom uvečer, kada ljudi dođu s posla. Zato su sv. mise većinom uvečer, jer većina vjernika tada može doći.
Budući da sve župe, osim službenih župnih vijeća, imaju i mnoga druga društva i svoje sastanke, svećenik treba biti na svima njima i svime ravnati. Tu je tjedni župni list, koji treba urediti i dati sve obavijesti i napisati kratku propovijed. Većina župa na koncu godine uvezuje nedjeljne župe listove, pa oni postaju male župne spomenice. One mnogo pomažu novim župnicima, gdje novodošli svećenici mogu naći sve župne i druge obavijesti o dotadanjemu dušobrižničkom i župnom radu. Ujedno su i pismohranska župna građa.
Sve su naše župe u Kanadi pod vlašću mjesnih biskupa. Oni njima upravljaju i propisuju im dušobrižničke smjernice. One su ustrojene tako da mogu biti sastavni dio kanadskih župa. Budući da djeca i mladež ne znaju dobro hrvatski jezik, većina je naših župa uvela jednu nedjeljnu sv. misu na engleskomu jeziku. Većina se župnih listova tiska na hrvatskomu i engleskomu jeziku.
Priprema djece i mladeži za sakramente i vjeropouke većinom je na engleskomu, jer ga oni bolje razumiju i lakše im je naučiti ono što uče. Većinu sakramenata i sprovode imamo na engleskomu jeziku, jer mnogi Kanađani i drugi narodi dođu na naše obrede.
Osobitost je i ta da se sprovodi i vjenčanja ne obavljaju nedjeljom nego drugim danima. Božićni blagoslov obitelji u hrvatskim župama traje cijelu godinu, što Kanađani nemaju. Taj je posjet veoma važan, jer tada svećenik dugo razgovara sa svima članovima obitelji i nastoji je što bolje upoznati. Tada otkrije mnoge obiteljske poteškoće i muke, kao što su: alkoholizam, kocku, drogu, nevjeru i mnoge druge poroke, koji ih svakodnevno ugrožavaju. Tada je svećenik dragocjeni liječnik duše. Tu su i poteškoće najnovijih useljenika, koji su došli iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u Domovinskomu ratu i u poraću. Duboko ranjeni, svojim izgubljenim kućama, stanovima i dragom rodbinom, osobe se teško prilagođuju novomu načinu života i rada.
Mnogo je izazova za sve hrvatske svećenike i dušobrižničke suradnike.
Datum objave: 24.04.2020.
