Autor: Z.S./Glas Slavonije
U današnjem svijetu jurnjave za novcem, gotovo nevjerojatna priča stiže nam iz sela Kokočak kraj Orahovice. Jedan je mladić odbacio milijune vrijednu tvrtku i mir pronašao u kućici od slame i blata.
Nikola Borić (38) bivši je reprezentativac Hrvatske u triatlonu, piše Glas Slavonije. Nakon završetka karijere bio je trener, pripremao sportaše u 20 različitih sportova. Radio je sa Stjepanom Božićem, s kojim je osvojio svjetsku titulu, s Anom Sršen s kojom je osvojio dva srebra na Olimpijskim igrama, s Gordanom Kožuljem… Nakon toga otišao je u inozemstvo gdje je također radio s vrhunskim sportašima.
Znao je što je život na visokoj nozi. Hoteli sa sedam zvjezdica bili su njegova svakodnevnica. No, to nije bilo ono što je doista želio. Jednog je dana svoju tvrtku vrijednu nekoliko milijuna dolara u Kini poklonio prijatelju za rođendan. Osam godina po svijetu je tražio lokaciju za skrasiti se. Pronašao ju je u selu Kokočak kraj Orahovice.
Mene je divljina vukla cijelo vrijeme. Ja sam tražio gotovo devet godina lokaciju prema svojim željama. Sastavio sam popis što sve želim imati i prošao cijeli svijet i našao sve ovdje. Tražio sam mjesto u šumi s izvorima vode, potokom i gdje nema ljudi. Ovdje sam sve to našao i sada me svaki dan vodi srce i molitva. Možda odem danas popodne, a možda ostanem zauvijek, tako zapravo izgledaju moji planovi – nastavlja Nikola koji živi u dva kvadrata male nastambe od slame i blata, čiji su zidovi bale od sijena, a krov od letava. Unutra ima jednu bačvu u koju naloži vatru, spava na balama sijena na kojima su podmetači za stolice.
Nikola kaže da jede samo jednom tjedno, a higijenu redovito održava.
– U principu, jelo mi ne treba, moja mačkica pojede više od mene. Hranim se iz drugih izvora, redovno se molim i meditiram, od četiri do šest sati svaki dan, i to mi je hrana. Bog mi sve daje što mi je potrebno. Pitali ste me za higijenu, kupam se u potoku. Evo, sada preko zime iz sela sam dobio i kadu pa ispod nje vani naložim, ulijem vodu i kupam se u toplijoj vodi. Ovdje sve radim od prirodnih materijala u krugu od 200 metara što mogu naći. Pokušavam živjeti samoodrživo, imam neku viziju da ovdje napravim neki botanički vrt i neku permakulturu, sklad prirode i životinja, dakle ograničeni broj životinja da se ne uništavaju priroda i biljke. No, kažem, ja nikad ne znam kako ću se ujutro probuditi. Danas uživam u ovoj prirodi, okružuju me divlje životinje, svinje, srne i jeleni, ptice, vodene kornjače i rakovi, nekako ipak mislim da ću ovdje živjeti zauvijek – priča osebujni Nikola.
Datum objave: 15.01.2015.
