KORONA NIJE BOŽJA KAZNA NEGO DJELO LJUDSKOG NEMARA Njemački tjednik Der Spiegel (21.03.) objavio seriju članaka pod naslovom ‘Borba tek počinje’, i to treba shvatiti doslovno za cijelu Europu

CroExpress/Gojko Borić
Koronavirus nije, kako neki neznanstveno tvrde, samo nekakva nova gripa nego oboljenje protiv kojega zasada nema lijeka, premda se na njemu grozničavo radi. U tome se korona razlikuje od svih dosadašnjih gripalnih oboljenja. Oni koji koronu podcjenjuju nalaze se na gubitničkoj strani, a oni koji u njoj vide Božju kaznu očito nisu dovoljno proučili svoje teološke knjige jer Bog voli ljude i ne djeluje starozavjetno ‘oko za oko, zub za zub’.

Molitva je sigurno najbolje moguće sredstvo da se ljudi oslobode straha od virusa, ali ne može zamijeniti pranje ruku i držanje odstojanja od drugih ljudi. Papa Franjo pridružio se strogim talijanskim mjerama glede korone virusa, premda ga u tome kritiziraju neki svećenici koji kao da su zaboravili onu pouku ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe’.

Meni je na jednom hodočašću u Asizi ispričao moj tadašnji duhovni vođa jednu zgodu iz života svetog Franje Asiškoga koji je jeo iz tanjura jednog gubavca, očito nastojeći naglasiti svoju ljubav prema tim jadnicima, ali su ga radi toga pokudili njegova subraća jer Bog nam je dao zdravo tijelo da ga čuvamo a ne izlažemo suvišnim opasnostima. Stoga je potpuno uredu kad papa Franjo izgovora blagoslov Urbi et orbi, po prvi put izvan blagdana Uskrsa i Božića i proglašenja novoga pape, na praznom Trgu sv. Petra u Rimu jer na njemu ne bi bilo moguće održavati udaljenost od metra i pol između ljudi željnih utjehe. Kako rekosmo, Vatikan se s pravom pridružio rigoroznim antivirusnim mjerama talijanske vlade u zemlji koja je do nedavno imala više mrtvih od virusa korone nego Kina. Da se Italija pridržavala njemačkih antivirusnih mjera sigurno bi imala manje smrtnih slučajeva.
Njemačka savezna kancelarica dr. Angela Merkel poznata je po svojoj suhoparnoj trezvenosti i skrivanju emocija, ipak je prešla te granice kad se prije nekoliko dana po prvi puta obratila javnosti, mimo uobičajenih javljanja na Novu godinu, s aktualnom temom o borbi protiv pandemije korona virusa sa snažnim upozorenjem svim Nijemcima kako je situacija ozbiljna i da se svi moraju pokoravati odredbama vlasti koje su zasnovane na savjetima iskusnih stručnjaka. Premda je njemačka vlada odustala od sveopće zabrane izlaženja, Nijemcima su nametnuta mnoga ograničenja u javnosti, isto kao što su uvedene oštre restrikcije u gospodarstvu, pa sve podsjeća na nekakvo ‘ratno stanje’ koje će dugo potrajati jer se kraj pandemije još nikako ne vidi. U nekim državama Eropske Unije uvedene su još oštrije mjere, a uskoro se mogu očekivati i u drugim dijelovima svijeta.
Premda Njemačka ima jedan od najboljih zdravstvenih sustava u svijetu, neki liječnici se boje da sredstava za suzbijanje korone ne će biti dovoljno. U drugim državama Europske Unije stanje je još gore i neusporedivno s njemačkim, primjerice u Italiji i Španjolskoj.
No što je osobito važno, njemačke financijske mjere iz saveznog i pokrajinskih izvora koje nadmašuju sve dosadašnje za saniranje gospodarstva nakon pandemije, odobrile su ne samo vladine nego i sve oporbene stranke. U borbi protiv ove pošasti svi se stručnjaci i političari slažu u tvrdnji da je ona najgora poslije tzv. španjolske gripe pri završetku Prvog svjetskoga rata. Slične usporedbe mogle su se čuti i u drugim državama EU-a, ali i primjedbe da Unija nije iskoristila sve svoje financijske i ine mogućnosti u toj borbi pa se očekuju novi prijedlozi iz Bruxellesa iz kojega dolaze kritike na račun ‘nacionalizma’ pojedinih država članica.

Komentatori zamjeraju Njemačkoj i nekim drugim bogatim zemljama da se nisu uključile u pomaganje Italiji i Španjolskoj što su iskoristile autoritativne i totalitarne države Kina, Rusija i Kuba sa svojim isporukama antivirusnih sredstava uz uobičajene samopohvale svojih političkih sustava. Amerika predsjednika Trumpa u ovoj teškoj situaciji egoistično se brine sama o sebi, dok Kina ženje uspjehe u Africi i Europi kao ‘predvodnica humanosti’ u namjeri da se zaborave njezini neuspjesi u borbi protiv korone u vlastitoj zemlji.

I Rusija nastoji pomoći ugroženima u Italiji pa će vjerojatno biti teško zastupati nastavak europski sankcija protiv Moskve u svezi njezine politike prema Ukrajini . Nakon korone pomaknut će se granice geopolitike u Europi i svijetu na štetu slobodnoga svijeta. To će se odnositi i na Hrvatsku kao članicu Europske Unije i NATO-a. Zasada još imamo nekih drugih domaćih problema o kojima treba otvoreno govoriti.
Bivši član više hrvatskih stranaka, Mislav Žagar, iznosi podatak da su ‘američke tajne službe imale zastrašujuću informaciju o virusu’, ali da su to političari ignorirali. Takve je podatke imala i njemačka tajna služba BND, pa i njoj se nije vjerovalo. No to je tipično za političare koji žele biti izabrani i nisu voljni širiti ‘opasne vijesti’.
Narod bi to treba zapamtiti i ‘kazniti’ ih na izborima. Oni koji zastupaju mišljenje da su hrvatske vlasti zatajile u borbi protiv korona virusa imaju prilike to svoje nezadovoljstvo pretvoriti u glasove za sadašnju oporbu na idućim izborima za Hrvatski Sabor, premda ni vladajuće, a niti oporbene stranke nisu toliko privlačne da bi ih pametni ljudi mogli birati bez uvida u konkretne korake koje namjeravaju učiniti nakon što prođe ova pošast. Zasada izgleda da hrvatska vlada poduzima pametne korake u suzbijanju ove strašne epidemije.
S druge pak strane čitamo u platformi dnevno.hr (24.03.) kako je ‘Južna Koreja brzo zaustavila virus i kako je Hrvati ne slijede.’ O tome je pisao New York Times iznoseći posebnosti korejskoga ponašanja koje, nažalost, nisu slijedili i drugi narodi a ne samo Hrvati. Očito je tu riječ o ‘političkoj volji i volji javnosti da pristane na ove mjere’, pri čemu se misli na oštre mjere južnokorejske vlade, ali i na mentalitet toga radišnog i discipliniranoga naroda.
Nijemci koji su inače također disciplinirani nisu u početku ozbiljno shvatili upute svojih vlasti pa su one poprijetile izgrednicima i onda su stvari krenuli na bolje. Kinezi koji su došli u pomoć Italiji začudili su se raspojasanosti talijanskih građana suočenih s virusom pa toga radi bilo je u Italiji neko vrijeme više umrlih nego u Kini; potom je tu ‘tužnu palicu’ preuzela Španjolska, a nakon nje Amerika čiji je predsjednik Donald Trump dugo vremena na svoj ignorantski način umanjivao opasnost od širenja virusa, obećavajući nemoguće, naime da će sve biti OK do Uskrsa, na što su se stručnjaci uhvatili za glave. Njemački tjednik Der Spiegel (21.03.) objavio je seriju članaka pod naslobom ‘Borba tek počinje’, i to treba shvatiti doslovno za cijelu Europu.
Po starom hrvatskom običaju čim se u Lijepoj našoj dogode neke neugodne i teške stvari iz domovine dolaze vapaji kako bi se iseljeništvo trebalo uključiti svojim novčanim donacijama u obnovu domovine. Ne ću spominjati imena onih koji su na to pozvali kao i onih koji su u diskusiju o tome unijeli sumnje i opravdane zamjerke. Važniji od imena su sadržaji apela i protuargumenata . Tako naš poznati stručnjak za dijasporu javlja iz Zagreba: ‘Znam da će mnogi od vas u prvi mah reagirati po onoj staroj samo se sjetite nas kad im treba pomoć. Ja sam itekako svjestan da ste vi u većini razočarani i s pravom ogorčeni s državnim odnosom prema vama. Međutim to u ovom trenutku treba zaboraviti i staviti u drugi plan.’

I onda taj inače smpatični i pošteni čovjek navodi što bi iseljeništvo trebalo slati u Hrvatsku: rukavice, sterilne maske i kombinezone. Naravno i novčane donacije. Odmah se javio jedan naš čovjek ispisavši račune banaka na koje treba slati novac, prije svega na račun Ministarstva financija. Predsjednik vlade Andrej Plenković rekao je da su korona i potres u Zagrebu najgore što se dogodilo Hrvatskoj nakon Domovinskoga rata, što je u sjećanjima mnogih Hrvata u dijaspori odmah moralo izazvati bijes i tugu u svezi, nazovimo to pravim imenom, krađe iseljeničkih donacija u nekim austrijskim bankama od strane nepoznatih vrlih rodoljuba u Hrvatskoj kao i gubitka čekova koje je jedan vrhunski hrvatski političar dobio u Australiji i zametnuo im se svaki trag, a on je nakon toga postao bogatiji za nekoliko stanova u Zagrebu Stoga savjetujem hrvatskim iseljenicima da tamo gdje žive osnuju odbore za pomoć Hrvatskoj, ali svoje donacije i drugu pomoć usmjere isključivo na one ustanove, društva i pojedince kojima je ta pomoć najpotrebnija, i imaju za njih preporuke od ljudi svoga povjerenja u Hrvatskoj.

Sveukupna pomoć mora biti koordinirana od većih hrvatskih organizacija u inozemstvu koje nisu podružnice domaćih adresa kao hrvatskih političkih stranaka i vladinih institucija. Kao uvjet za veće pomoći treba zatražiti od hrvatske vlade, ali i oporbe da se konačno uvede dopisno glasovanje za sve hrvatske državljane u inozemstvu i tuzemstvu. Zahvaljujući tome naglo bi porastao broj birača u dijaspori koja bi na taj način dobila svoje prave zastupnike u Hrvatskom Saboru, a ne kao dosad da to budu uglavnom državljni Bosne i Hercegovine kojima je jedini zadatak da dižu ruke pri izglasavanju hadezeovskih zakona.

Oni s hrvatskim iseljeništvom nemaju nikakve veze. Možda će predhodni prijedlozi uzbuniti i razljutiti neke hrvatske političare, ali oni napokon moraju shvatiti da hrvatsko iseljeništvo nije krava muzara domaćih moćnika nego ravnopravan dio hrvatske nacije koji treba imati ne samo iste dužnosti nego i ista prava kao i ostali dio nacije s boravištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Datum objave: 28.03.2020.