Fra Stjepan Ivan Horvat
HNK Cibalia iz Vinkovaca bori se za opstanak, ne u ligi nego da se klub ne ugasi potpuno, da ne nestane sa lica zemlje. Trenutno su zalijepljeni za dno 2. lige. 
Foto: HNK Cibalia Vinkovci
Ovih dana pojavio se tračak nade da će se klub spasiti, došlo je par igrača koji su već igrali za Cibaliu i sada su pristali igrati za minimalne plaće kako bi se klub spasio i izvukao. Tu su: Kelić, Čuljak, Zgrablić, Baraban… Svaka čast dečki!
Netko će reći pater nije to vaš posao, ne petljajte se u to, istina u pravu su, moja prva dužnost je naviještanje Evanđelja i ispričavam se ako sam nekoga povrijedio ovim statusom. No smatram da je Cibalia jedna priča za koju se isplati boriti, Cibalia nije statut, grb, dres ili stadion. Cibalia je nogometni klub, Cibalia je ponos grada Vinkovaca koji bez Cibalie ne bi bio ono što je.
Vinkulja! Cibalia su utakmice, Cibalia su Ultrasi, Cibalia su igrači i treneri, Cibalia su uprave, to je nebeskoplava ljubav u srcima mnogih ljudi koji su životno vezani za taj klub.
Puno bi tu sad mogli odgovora navesti. I svi su donekle točni. Ali…
To su prije svega ljudi koji su bili dio ove priče, koji sad jesu, i oni koji će biti. I zato se isplati boriti za nju. Cibalia je jedna priča koja je službeno počela prije više od 100 godina, a u srcu osnivača sigurno i puno ranije. Ja živim u samostanu, bio sam u vojsci, zaposlen u par vinkovačkih firmi. Zajedničkom životu nigdje se nisam naučio nego među navijačima. Da se razumijemo, sklisko je to područje i ima među navijačima puno toga ćemu tamo nije mjesto i treba se svim snagama boriti protiv toga, ali najvijanje je strast, to je ljubav. Svi za jednog, jedan za sve. Uvijek!
I dalje se čujem sa mnogim navijačima i kad nešto trebam to su dečki koji će uskočiti, koji će pomoći jer su se naučili pomagati jedni drugima, jer su naučili što znači biti jedan za drugoga.
Ovaj dječak kojega ne poznajem i koji je napisao ove predivne riječi pokazao je ljubav prema klubu.
Neka mu se molitve ostvare!
Datum objave: 12.02.2020.
