Autor: Anđelko Kaćunko
Događaji su redovito nametali ‘temu
tjedna’, koju su u zadanoj rubrici Dva o jednom ‘tretirala’ dva
suprotna gledišta – tzv. lijevo i desno. Ugrinovu tzv. desnu poziciju odnosno
stranu dodatno je naglašavala i desna stranica u novinama na kojoj je njegov
komentar, ali to je potpuno sporedno. Izabrana 72 komentara, koji nisu poredani
po sadržaju nego kronološki, što knjizi daje svojevrsnu dinamiku, znakovita su kronika
još uvijek aktualne tzv. hrvatske tranzicije, koju se kroz prizmu teologije
povijesti može nazvati i presvlačenjem Zmije u Hrvatskoj! U tom je smislu u
ovoj knjizi znakovit i broj naslovā, Ugrinovih ‘apostola’, koji su poput
one sedamdesetdvojice učenika koje Isus šalje pred sobom (v. Lk 10,1), a oni –
učenici i tekstovi – nose trajnu vrijednost jer na efemerno gledaju sub specie
aeternitatis.
Tematski knjiga obuhvaća, uvjetno rečeno, širok
raspon – od politike do etike. Najviše je komentara posvećeno upravo politici,
ili su teme promatrane u njezinu zrcalu, jer ona zapravo zahvaća i prožima (a
ponekad čak, doslovce, i zagađuje!) sva područja života pa je razumljivo što je
ona davala ‘ritam’ temama odnosno događajima koje je autor komentirao.
U tom kontekstu ili suodnosu također su Crkva, katolički mediji, Međugorje,
Haag, javni mediji, hrvatski branitelji, odnos HR-EU, droga, globalni sukobi, političari
(Čačić, don Grubišić, Josipović, Mesić, Milanović, Linić…), ali i ekonomija (voda,
porezi…), Bleiburg, Tito, obitelj, brak, MPO, abortus, homoseksualnost, spolni odgoj, “gender
ideologija”… itd.
Budući da se
tijekom dvogodišnjeg ‘rađanja’ ove knjige u Hrvatskoj promijenila
vladajuća politička garnitura, vrijedno je iz ove bogate literarne ‘šume’
izdvojiti dva znakovita ‘stabla’ – Crkvu i medije, pod vidom utjecaja
politike na te stvarnosti. Pritom je vrlo zanimljiva usporedba prijašnjih i
današnjih izjava članova današnje i nekadašnje opozicije, kao i današnjih i
nekadašnjih vladajućih, jer ništa i nitko jače od njih samih ne potvrđuje
relativnost i besmislenost golemog dijela onoga što govore i rade! U taj
“aranžman” izvrsno se uklapaju i “hrvatski” javni mediji (a
u njima poglavito ‘dežurni’ kolumnisti!), koji se doista mogu
pohvaliti da su na razini onih u ‘kolijevci demokracije’, za koje je
živa legenda Noam Chomsky rekao: ‘Uloga američkih
novinara je otkrivanje, osuđivanje i ismijavanje svake manifestacije koja
oponira dominantnim aranžmanima moćnika, uključujući silnu opoziciju
korporativno vođenoj globalizaciji. Osnovni cilj je zadržati javnost što dalje
od bilo kakvih spoznaja o tome što se uistinu događa.’ (Feral Tribune, 28. srpnja 2001.).
Drugo, kad je
riječ o Crkvi i politici – možda sasvim slučajno, ali svakako vrlo znakovito –
prva tema u ovoj knjizi je Glas Koncila, a zadnja zdravstveni odgoj i vjeronauk
u školi. Vodeći čitatelja od problema do sasvim logičnog zaključka, kao i u
drugim tekstovima, autor (ne nastupajući nigdje po formuli ‘pipl mast
trast mi!’) sjajno – baš
kao što je i Bl. Ivan Pavao Dragi upozorio na fenomen paralelne
antievangelizacije! – zaključuje kolumnu i knjigu i sve
hrvatske dvojbe: ‘Oko
spornog predmeta i ne bi trebalo biti problema; zdravstveni odgoj s prva tri
modula može biti obvezatan, a što se tiče izbornog, tko ne želi vjeronauk, može
na TIPSS (teoriju i praksu sdp-ovske sodome i gomore).’ Odnosno – zvjeronauk! Tertium non datur. Nema nesvrstanih! Umjesto zaključka – igrajući se riječima
U-green & evergreen – može se reći da Ugrin još jednu svoju knjigu stavlja
na policu hrvatske publicističke zimzeleni.
Datum objave: 21.06.2014.
