Autor: Z.S./NY Times

New York Times pod naslovom ‘Velika sigurnost i snažno tržište rada mogu koegzistirati. Pitajte Skandinavce’ donosi priču o skandinavskom tržištu rada i njegovoj vezi sa velikim socijalnim davanjima države.

Kako se napominje u uvodu, većina ljudi, kao i mnogi ekonomisti, smatraju da u državama s velikim socijalnim davanjima radi manje ljudi jer se mnogima više isplati dobivati socijalnu pomoć nego raditi. No, kako piše NY Times, takva bi pretpostavka mogla biti pogrešna. Naime, zemlje s najvišim porezima i velikim socijalnim davanjima, poput skandinavskih, imaju i najveće stope zaposlenosti. Zemlje s niskim porezima i malom socijalnom sigurnošću, poput SAD-a, imaju manje stope zaposlenosti.

Primjerice, Danac koji se zaposli na prosječnoj plaći izgubi 86 posto plaće na razna davanja državi. U SAD-u je taj broj samo 37 posto. No, postotak zaposlenih Danaca između 20 i 59 godina je 10 posto veći nego u SAD-u.

Ukratko, kako objašnjava Henrik Jacobsen Kleven, profesor u Londonskoj školi ekonomije, veći broj ljudi radi u zemljama koje pružaju usluge koje direktno olakšavaju rad – novčanu potporu za brigu o djeci i starijima, širokogrudnost oko odlaska na bolovanje, jeftin i pristupačan prijevoz…

U skandinavskim zemljama roditelji koji rade mogu djecu davati u vrtiće uz svesrdnu novčanu pomoć države. Bolovanje omogućava roditeljima da odu s posla kako bi brinuli o bolesnom djetetu. Javni prijevoz, koji je relativno jeftin, omogućava ljudima s nižim plaćama da putuju do posla i s njega. Besplatno ili jeftino obrazovanje omogućava lakše osposobljavanje.

Navode i primjer Marianne Hillestadt iz norveškog Steinberga. Ona je odgajateljica, a njen suprug instalater grijanja i ventilacijskih sustava. Njih vrtić za troje djece košta oko 1100 dolara mjesečno. Marianne vjeruje da je to dvostruko manje od onog što bi plaćali bez pomoći države.

‘Sustav je osmišljen da nas zadrži na poslu. Možda u njemu postoje rupe, ali ne bih mogla spavati noću ako bih varala sustav kako bih unovčila ček socijalne pomoći’, priča Marianne.

Općenito, sustav je posložen tako da se osoba koja odlučuje hoće li raditi ili ostati kod kuće brinuti o djeci ili starim roditeljima, uglavnom odlučuje za rad.

NY Times naglašava kako bi ipak bilo prejednostavno pripisati visoku zaposlenost isključivo ovakvim politikama jer između zemalja Sjeverne Europe i ostatka svijeta postoje velike razlike, posebice u kulturi.

Osim toga, i minimalne plaće su mnogo više nego u ostatku svijeta. 



Čitajte još:
‘Plaće su ovdje četverostruko veće, a troškovi života dvostruko’

Datum objave: 05.01.2015.