Autor: Z.S./studentski.hr
Domagoj Babić posljednje tri godine studira ekonomiju, financije i germanistiku na američkom sveučilištu Princeton. U intervjuu za studentski.hr otkriva razlike između američkog i hrvatskog studiranja, ali i života općenito.
Kako kaže, studiranje se podosta razlikuje. ‘ Strog je etički kodeks koji je iznad svega. Svaki predani rad strogo se kontrolira, a najmanja nemarnost pri citiranju, navođenju izvora ili svaka naznaka plagiranja žestoko se kažnjava, jednako kao i varanje na ispitu. Slijedom toga, i povjerenje profesora u studente je veliko te studenti pišu ispite gotovo uvijek bez prisutnosti profesora, ali svejedno nitko ne diže glavu s papira. Nema usmenih ispita, a konačna ocjena najčešće je uravnoteženi prosjek ocjena s ispita tijekom semestra, završnog ispita, sudjelovanja na vježbama i/ili domaćih radova.
Rokova nema, imate samo jednu mogućnost izlaska na ispit te se dobivena ocjena ne može nikako promijeniti. Za razliku od Hrvatske, u kojoj i dalje 60-ak posto brucoša nikada ne završi fakultet, na Princetonu je taj postotak gotovo zanemariv. Postoje brojni akademski i vršnjački savjetnici koji svakog studenta vode kroz studij i uvijek stoje na raspolaganju. Profesori su uslužni i dostupni, a meni je bio nezamisliv vrlo opušten stav prema profesorima koji ovdje prevladava u smislu pristupa. Tzv. Liberal arts obrazovanje omogućuje svakom studentu bilo koje koncentracije slobodan izbor što više predmeta (unutar svoje diplome, ali i izvan).’
Studij ga godišnje, zajedno sa stanarinom u domu, menzom i drugim troškovima, košta 60.000 dolara godišnje. Sveučilište preuzima velik dio tog iznosa, a studentu ostaje onaj ‘manji’ dio, koji je i dalje dosta velik za hrvatske okvire. Problem je i što strani studenti moraju plaćati porez na popust na školarinu.
Domagoj objašnjava da su svi ispiti pismeni, a na kraju semestra iz većine predmeta piše se završni ispit. Profesorima je oduševljen, a studenti su kompetitivni, zainteresirani i kvalitetno raspravljaju. Većina ih je u sportskim momčadima, debatnim klubovima, glazbenim sastavima, kazališnoj skupini… Primjerice, jedan njegov student studira kemiju, a usput i vesla, pjeva u zboru, savjetuje brucoše, drži instrukcije… Ocjene su, kaže Domagoj, tabu i o njima se ne govori. Njihova javna objava je nezamisliva.
Smješten je u domu u kampusu gdje je većina soba klimatizirana i imaju vlastite kupaonice, a uglavnom se živi sa 2-3 cimera. Jelovnik u menzama je raznovrstan.
Domagoj smatra da su prednosti života u inozemstvo širenje vidika i stjecanje iskustva života u potpuno drugačijem društvu. Student koji odluči živjeti u stranoj zemlji može očekivati ‘ drugačije okolnosti, način života i običaje. Svakome će trebati izvjesno vrijeme za prilagodbu na različite reakcije, običaje i međuljudske odnose. Jasno, život i/ili studij bilo gdje u Europi ili Sjevernoj Americi nije baš put u nepoznato, kultura je ipak dovoljno slična hrvatskoj. Važno je ostati otvoren i pragmatičan!’, poručuje Domagoj.
Datum objave: 05.01.2015.
