Autor: Gojko Borić
Nitko, ama baš nitko tko ima i mrvicu utjecaja u javnom životu Hrvatske, Vlada, oporba, Crkva, mediji itd., nije odustao od oštre osude huliganskih napada na pojedince srpske manjine u Hrvatskoj, ukupno 25 slučajeva u posljednjih nekoliko godina, premda su ti incidenti u usporedbi sa sličnim ispadima u ostalim državama EU-a bili drugorazredni, a njih je u Uniji bilo istodobno 15.295, jer se u Hrvatskoj kad je riječ o Srbima ‘puše na hladno’, što je rezultat ucjenjivačke politike njihovih samozvanih predstavnika, ali i sluganskog mentaliteta dijela hrvatske političke klase koja nema većinu u hrvatskom izbornom tijelu.
Milorad Pupovac kao vođa dijela Srba u Hrvatskoj kao da je jedva dočekao te nemile događaje kako bi Republiku Hrvatsku usporedio s Nezavisnom Državom Hrvastskom i proglasio je čimbenikom nestabilnosti na prostoru bivše Jugoslavije. U isto vrijeme Pupovac odlazi na antihrvatske mitinge u Srbiji na kojima srbijanski autoritativni predsjednik Aleksandar Vučić, (njegovi pristaše tepaju mu kao i Miloševiću ‘Aco Srbine!’) prijeti Hrvatskoj, (možemo slobodno pretpostaviti) i vojnom intervencijom jer da će Srbija ‘pomoći svome narodu u Hrvatskoj’, a to drukčije ne bi bilo moguće nego vojnom silom.
Prijeti Hrvatskoj kao članici NATO-a, što bi bila uvertira Trećeg svjetskoga rata jer bi članice Saveza morale skočiti upomoć Hrvatskoj, a onda bi u korist Srbije intervenirala Rusija. Srbija se u posljednje vrijeme uz obilnu rusku pomoć naveliko naoružava, odnos samo u ratnom zrakoplovstvu je 2 : 0 u korist Vojske Srbije. To je u stilu srbijanske politike u 20. stoljeću u kojemu je službeni Beograd dva puta zapalio baklje svjetskih ratova, prvi puta ubojstvom austro-ugarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda god. 1914. u Sarajevu, drugi puta državnim udarom u Beogradu god. 1941. prema paroli ‘Bolje rat nego pakt’. A njegov potrčko u Hrvatskoj, Pupovac, predvidio je za Republiku Hrvatsku okončanje njezina postojanja kao što je završila NDH, a to su bili Bleiburg i križni putovi. Istodobno Pupovčeva stranka dio je vladajuće koalicije u Zagrebu u stilu Hrvatsko-srpske koalicije prije izbijanja Prvog svjetskoga rata koja je dovela do osnivanja Kraljevne Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tako se u Hrvatskoj povijest zbiva, prema onoj Marxovoj, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Da u ovoj farsi sudjeluje i hrvatski premijer Andrej Plenković vidi se i po tome što je, doduše, kritizirao Pupovčeve klevete, ali namjesto da ga pozove da dođe na razgovor u Banske dvore i uruči mu „pakrački dekret“, udaljavanje iz Vlade, odlazi njemu na koljena na javnosti nepoznatu adresu.
Tko je Pupovčev prijatelj Aleksandar Vučić
Začuđuje kako u Hrvatskoj malo tko prati politička zbivanja u Srbiji i ne čita srbijanske medije, posebno one oporbene u kojima izlaze zastrašujući podatci o politici Aleksandra Vučića gotovo kao diktatora, u najmanju ruku kao ‘balkanskoga Putina’. U NIN-u se iz broja u broj već godinama objavljuju članci i intervjui o djelovanja A. Vučića koji je marginalizirao oporbu, preuzeo utjecajne žute medije i obilnom demagogijom vlada u politički nezreloj srpskoj provinciji, u koju spada i Beograd, koja djelomično živi u mitološkoj prošlosti „Božjega naroda“. Preporučio bih članak ‘Tehnologija Vučićeve vladavine’, (NIN, 22.08.2019.) Nebojše Zelenovića, predsjednika stranke ‘Zajedno za Srbiju’ i predsjedavajućega ‘Saveza za Srbiju’ u kojemu opisuje Vučićev politički put od studentskih dana do danas.
Po njemu Vučić je već kao student zastupao Šešeljeve ideje bolje od Šešelja, ali isto tako pokazivao sposobnost zauzimanja potpuno drukčijih stavova, što je osuđenog ratnog zločinca itekako obradovalo. Vučić je tijekom vremena postao žestoki šešeljevac osuđujući politiku Slobodana Miloševića kao ‘premlaku’, što mu nije smetalo da u Voždovoj vladi postane ministar informiranja.
Odpremanjem Miloševića u Haag, Vučić odlazi u oporbu u kojoj se ističe ekstremizmom i pripremanjem za preuzimanje vlasti po svaku cijenu, što mu je uspjelo stopostotnim distanciranjem od Šešelja s jedinom svrhom da Zapadu ‘prijeti’ riječima ‘ako ne prihvatite mene dobit ćete Šešeljeve radikale’. Zapad je na to nasjeo, pogotova Njemačka gospođe Angele Merkel koja daje prednost ‘stabilnosti’ pred demokratskim postignućima.
Prema Zelenoviću, Vučić se služi lažima i prijetnjama, ucjenama i obećanjima bez ikakve stvarne podloge, jednostavno on je samodržac i ništa više: ‘Vučić nema nikakvu politiku, ne poštuje nikakve vrednosti, bilo koga ili bilo šta – njegov jedini cilj je lična i neograničena vlast, a za ostvarenje toga cilja ne postoje zabranjena sredstva. On dnevno menja stavove, svesno laže, manipuliše, unižava institucije i privatne živote hiljada ljudi. Njegova jedina politika su svakodnevna istraživanja javnog mnjenja i fokus grupe kao sredstvo za manipulaciju javnošću – kada mu istraživanja pokažu da treba davati lažna obećanja on to radi; kada mu sugerišu da treba dati izjavu protiv Amerike ili Evropske Unije on za to angažuje sadaranike i tabloide; kada mu se učini produktivnim stvaranje slike o prijateljstvu sa Rusijom on angažuje sve resurse da se veliča Putina; kada se suoči sa rastom rejtinga opozicije on ih naziva fašistima i izdajnicimna; kada istraživanja pokažu da se profiliše pojedinac koji bi ga pobedio na fer izborima on organiozuje višemesečni medijiski linč tog pojedinca; kada fokus grupe pokažu narastanje nezadovoljstva građana zbog korupcije, on organizuje fingirana hapšenja…Dokle?’ Eto s takvim političarom prijateljuje predsjednik jedne srpske strančice u Hrvatskoj koja je u koaliciji s HDZ-ovim Andrejem Plenkovićem. Izgleda da je u ovom slučaju istinita ona narodna: ‘S kim si, takav si’?
Postoji i druga strana medalje antisrpskih ispada u Hrvatskoj
‘Slučaj Matka Škalamera’ u Rijeci pokazao je koliko je bilo nepotrebno prebrzo djelovanje hrvatske policije i koliko je bilo pametno reagiranje nekoliko udruga rječkog pučanstva koje su priredile mirne demonstracije u njegovu korist, i time pokazale kako svaki hrvatsko-srpski sukob ne mora biti na nacionalnoj osnovi, što je potvrdila i predsjednica Kolinda Grabar –Kitarović, a što je samorazumljivo jer ljudi nisu uvijek ‘nacionalno zaoštreni’ kako misle neki novinari, primjerice jedan iz ‘Večernjaka’ (31.08.) koji tvdi za ‘Hrvatski tjednik’ da je antisrpski i proustaški, točno po receptu komunističke propagande.
Najlakše se razbacivati etiketiranjem uglavnom s lijeve, ali i s desne strane. Tako u istom broju ‘Večernjeg lista’ njegov glavni ideolog s mješavinom komunizma, anarhizma i jugoslavenstva, Goran Gerovac vidi svuda u Hrvatskoj fašizam premda zna da to nije istina jer kad bismo takovima označili sve sićušne desne stranke njihov zajednički učinak na izborima ne prelazi granicu od 5 posto, dok postfašistički pokreti u velikim europskim državama Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Poljskoj itd. slave triumfe s iznosom od iznad 20 posto glasova na parlamentarnim izborima pa te zemlje nitko ne vidi u raljama fašizma. Druga je stvar pak ako Gerovac i gerovci sve rodoljubne Hrvate smatraju fašistima, e onda valja zaključiti da se u tome ne razlikuju od Vučićeve Srbije.
Nažalost većina hrvatskih medija potpuno jer slijepa i gluha na srpska nasilja nad Hrvatima u vlastitoj državi što se onda odrazuje i na pisanje inozemnih medija čiji su dopisnici iz ‘Regije’ uglavnom srpske nacionalnosti i neki hrvatski renegati.
U platformi ‘dnevno.hr’ možemo čitati svjedočanstvo hrvatskoga branitelja Davora Krnića, koje glasi: ‘Postoje krajevi Hrvatske u kojima se danas osjeti dominacija srpske nacionalne manjine gotovo jednaka onoj koju su imali 90-tih.’ Priča o svome iskustvu iz mjesta Bratiškovci: ‘Ostao sam bez signala pa sam parkirao kombi i ušao u jedan kafić u tom mjestu… Unutra su me dočekali četiri muškarca od oko 50 godna i jedan 20-godišnjak… Smjesta su me počeli napadati… kad sam shvatio da je pred njima hrpa praznih boca i da su potpuno pijani, okrenuo sam se i izašao… izletjeli su i počeli hodati za mnom, pokazivali su srednji prst i vrijeđali me. Otišao sam uplašen i ponižen, u nevjerici da ovakovo nešto opet preživljavam u vlastitoj zemlji.’
Zar je potrebno reći da su napadači bili Srbi. I onaj Srbin u Rijeci koji je oklevetao zaslužnog člana društva Škalameru lagao je da ga je vrijeđao na nacionalnoj osnovi, ali to je najlakši način da se hrvatsku javnost prekomjerno uzbudi i policija reagira kao da je došao smak svijeta. Sličnost sa situacijama u bivšoj Jugoslaviji nije slučajna.
U Hrvatskoj nema ustaša i fašista, osim u glavama jugonostalgičara
Ako je u hrvatskoj politici u posljednjih nekoliko godina nešto postalo dosadno i otrcano to je ljevičarska uzaludna potraga za fašistima i ustašama, ništa drukčija nego u verziji srpskih pobunjenika i od raspada Jugoslavije ona u režiji službenog Beograda. To bi se medicinski moglo označiti kao ‘fantomska bol’, naime kad ljude boli dio tijela koji je davno amputiran. Dok su četnici kraj Drugog svjetskoga rata masovno prilazili partizanima zamjenivši kokarde sa crvenim zvijezdama, takvu ‘milost’ nisu doživljavasli ustaše, njih su komunisti temeljito likvidirali, često skupa s njihovim obiteljima. A ustašama su proglašavani i oni koji to nisu bili, oni koji su bili samo Hrvati i antikomunisti.
Na Širokom Brijegu partizani su poubijali stare, nemoćne i bolesne franjevce u tamošnjem samostanu, no to je bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović nazvao ‘legitimnim vojnim ciljem’, to ubijanje starih i bolesnih franjevaca u krevetima. I taj na zagrebačkom Sveučilištu odgaja nove intelektualce, isto kao i Srbin Dejan Jović koji tvrdi da referendum o osamostaljenje Hrvatske nije bio liberalan, pa prema tome da se Hrvatska nije smjela odijeliti od Jugoslavije, isto kao što srpski književnik u Hrvatskoj Igor Mandić govori kako Hrvati kao narod uopće ne postoje, kako su sa Srbima samo jedno od dva plemena, da je propao projekt stvaranja hrvatske države, (sve to šireći preko Hrvatske televizije plaćene novcem hrvatskih poreznih obveznika dok jezikoslovka Snježana Kordić nijeće postojanje hrvatskoga jezika u svojoj knjizi ‘Jezik i nacionalizam’, a tu knjigu sufinanciralo je Ministarstvo kulture pod vodstvom HDZ-ova Bože Biškupića, no onaj koji je to odobrio bio je državni tajnik srpske nacionalnosti Čedomir Višnjić. Unatoč rečenome profesionalni antifašisti i dalje priređuju lov na nepostojeći ustaški fašizam u Hrvatskoj.
Glede osude svih totalitarnih režima kako je izglasano u tijelima ujedinjene Europe ne bi smjelo biti dileme. Doduše, jugoslavenski titoistički režim bio je nešto blaži od diktatura u državama istočnoga bloka, ali daleko udaljen od bilo kakve demokracije, a da o nerješenom nacionalnom pitanju, tako važnom za Hrvate, i ne govorimo. A u Hrvatskoj bi svi politički pismeniji ljudi trebali znati kako izgledaju razlike između demokracije i komunističkog, odnosno fašističkoga totalitarizma. Stoga kad je u pitanju problem zabrane njihovih simbola, ustaškoga U i komunističke crvene zvijezde petokrake, ustaškog Za dom spremni! i komunističkog Smrt fašizmu, sloboda narodu! također ne bi trebalo biti dileme. Ponavljam ono što sam napisao više puta: sve zabraniti ili sve dopustiti.
Budući da demokraciji bolje pristaje širokogrudnost bez zabrana, neka svatko koristi te pozdrave i simbole kako hoće. Sve kad bi neki ekstremni desničari u Hrvatskoj svakoga dana dolazili na Jelačić plac i satima vikali ZDS!, odnosni njihovi komunistički parnjaci SF, SN! od toga hrvatskom narodu i državi ne bi bilo ni štete, ni koristi. Ne bi izostalo masovno iseljavanje, ne bi se podigao životni standard, ne bi Slavonija počela proizvodi hranu za osam milijuna stanovnika, ne bi započela pametna reindustrijacija, ne bi se povećao dolazak bogatih turista, ne bi domaći Srbi postali politički pametniji, ne bi Slovenci odustali od tužakanja Hrvatske radi nekoliko četvornih kilometara Savudrijske vale, ne bi Bošnjaci manje kinjili Hrvate u Bosni i Hercegovini itd. Znači: sve te svađe oko starih ratnih priča i zaboravljenih pozdrava i simbola samo odvraćaju pozornost i slabe energiju Nacije u rješavanju istinskih problema od čega zavisi njezina budućnost. Samo oni koji Hrvatskoj ne žele dobro rado bi je vratili u mračnu prošlost njezinih nenarodnih režima oba predznaka.
Datum objave: 02.09.2019.
