Autor: CroExpress/Damir Lacković
Sjećam se tog sunčanog popodneva kad sam primio poziv tadašnjeg urednika Vatrogasnog vjesnika Miroslav Kirinčića. Njegov drhtavi glas mi je priopćio prvu neslužbenu informaciju: ‘Upravo mi je javljeno da ima dosta poginulih i ozlijeđenih na Kornatima’.
U vatrogastvu postoji ono vrijeme prije i poslije kornatske tragedije.
Nekad prije bi novinari prečesto ‘zavibrirali javnost’ viješću da tamo negdje gori, a vatrogasci rade nešto drugo, recimo imaju natjecanje vatrogasne mladeži.
I mogu misliti što bi mediji radili od Dražena Slavice tada, da je odlučio pustiti tu j… travu na Kornatima da izgori. Bio bi Dražen kriv za lošu turističku sezonu, za zagađenje okoliša. A ovih naših dvanaest kolega bi bilo danas živo. Kome bi Dražen mogao objasniti da je ta neka trava tamo nebitna za riskiranje života?
Procjena vatrogasnog zapovjednika se ne bi uvažavala. Mediji gladni senzacije uvijek znaju sve bolje. Ne znam i ne mogu suditi, no kad bih se stavio u poziciju Županijskog zapovjednika u tom trenutku, osjećao bih taj ogromni pritisak medija na svoje odlučivanje. A to nikako nije dobro.
Zapovjednik mora u miru po pravilima struke i sukladno svom iskustvu donositi odluke. Pa baš i da pogriješi u procjeni i da pusti neku pustopoljinu da izgori, njemu i njegovoj procjeni se treba vjerovati.
Javnost, a prije svega mediji, ma koliko bili gladni senzacija, u tim trenucima trebaju stati iza procjene vatrogasnog zapovjednika. Podsjetit ću vas da vatrogasni zapovjednik ima veće ovlasti od svih ‘izvršnih organa vlasti’, jer može svojom naredbom srušiti bilo koji objekt ili narediti evakuaciju bilo kojeg naselja ako je to u interesu zaštite ljudi i imovine.
Čuvajte te zapovjednike i izuzmite ih od svakodnevnog senzacionalističkog vibriranja. Zapovjednik mora imati mir i staloženost, da bi mogao samo prema pravilima struke odlučivati, bez bojazni od ‘senzacionalizma gladne javnosti i medija’.
Pravosudni sustav je učinio štetu koja će biti vidljiva na svakoj budućoj odluci vatrogasnih zapovjednika na intervencijama, jer je neminovno da kod donošenja teških odluka imaju na umu odnos pravosudnog sustava na primjeru Dražena Slavice.
Znam za neke vrlo rizične odluke nekadašnjeg zapovjednika tadašnje Vatrogasne brigade u Zagrebu Ivana Družete… kod istjecanja plina iz cisterne, upalio je taj plin, jer je procijenio rizik da plin nošen zrakom ode do obližnjeg naselja i tamo napravi dar mar… To je bila riskantna odluka, no vatrogasni zapovjednik takve odluke mora donositi čak i uz mogućnost da pogriješi.
Mi moramo stati iza tih odluka makar bile i pogrešne, jer jedino tako možemo omogućiti zapovjednicima slobodu djelovanja sukladno iskustvu i pravilima struke.
Danas, nakon kornatske tragedije su sve naredne pogibije vatrogasaca na intervencijama popraćene dužnim poštovanjem i pijetetom.
A i kod nas vatrogasaca ništa više nije isto. Danas se vatrogasci uvježbavaju s povišenom pozornošću, nabavlja se adekvatnija oprema i najvažnije – odjeća. Više nije bitan tek ‘plavi kombinezon’, već se gledaju i karakteristike materijala od kojeg je napravljena ‘zaštitna vatrogasna odjeća i obuća’.
Danas se obnašatelji izvršne vlasti neće kao nekad posprdno igrati sa sigurnošću govoreći: a jel vam baš treba ta skupa zaštitna odora? Pa ima tamo nekih deset puta jeftinijih… U svim tim situacijama živi ta svijest o vrlo opasnom zanimanju kod svih, kako onih koji gase, tako i onih koji izvještavaju, financiraju, pa i gledaju i komentiraju.
A spomen na sve vatrogasce, koji su svoje živote ostavili na oltaru humanizma, zauvijek će živjeti među nama.
Datum objave: 30.08.2019.
