Danas donosimo drugi dio intevjua s Inom Vukić, hrvaticom iz Australije.

NACIONAL: Sve do sada su dijasporu predstavljali isključivo zastupnici iz HDZ-a pa se ne može reći da su bili u manjini. Mislite li da su oni nešto napravili za dijasporu?

U tekućem mandate samo jedan je nezavisni zastupnik, a što se tiče zastupnika HDZa iskreno, ne znam što su napravili, za neke od njih u dijaspori se ni ne zna, a ako se i bave dijasporom, obično se više bave Hrvatima u Bosni i Hercegovini, a BiH se ne smatra dijasporom, što je isto u redu, ali nije dovoljno. No, utjecaj dijaspore i njihovo direktnije sudjelovanje u odlučivanju ne mora se nužno povećati kroz broj zastupničkih mjesta, može se diskutirati i oko toga može li se to učiniti kroz neko posebno ministarstvo ili preustroj Ureda za Hrvate izvan domovine, primjerice, na način da radi na svim područjima života i ekonomije. No, ono što je ključno, zakoni moraju biti takvi da, ako se već zove dijaspora da Hrvatsku osnaži demografski i ekonomski, zašto ih se ne bi porezno rasteretilo, ne samo u smislu ovog dvostrukog oporezivanja mirovina, već i oslobađanja od poreza recimo na zaradi na nekoliko godina za one koji žele uložiti u Hrvatsku, osobito ako znatni dio poslovne zarade i dalje ulažu u razvoj Hrvatskog gospodarstva. Zašto ne osloboditi poreza ne samo dijaporu, nego i druge strance koji ulažu u Hrvatsku? To se isplati i to rade i druge zemlje koje malim i srednjim poduzetnicima na početku pokretanja biznisa žele pomoći. Ono što želim naglasiti, Hrvatska je ta koja upućuje silne pozive dijapori da se vrati, ali zakoni i regulacije nisu u tom duhu i ne izlaze u susret tom nacionalnom cilju. Jer, ako svi pozivaju na povratak, ona je u neku ruku riječ o nacionalnom planu i strategiji da se upravo preko dijaspore ojača Hrvatsku. A gotovo ništa se ne čini da bi se to i postiglo.

NACIONAL: Planirate li se vi politički angažirati u Hrvatskoj ili kandidirati na listi za dijasporu na sljedećim parlamentarnim izborima?

Možda, tko zna što će budućnost donijeti, ali voljela bih biti uključena u neke odluke i donošenje zakona, jer demokracija i razvoj drušva počivaju na zakonima. To bih voljela i tu imam iskustva jer sam i u Australiji bila uključena u nacrtu i donošenju pojedinih zakona kad je u pitanju skrb o osobama s invaliditetom itd. Politički sam aktivna jako dugo kad je u pitanju lobiranje za neke promjene, ali za mene politika ne znači politiziranje. Politika u pravom smislu je odlučujuća grana društva koja donosi zakone radi lakšeg i boljeg života građana.

NACIONAL: Kako ste bili zadovoljni kad je predsjednica prije dvije godine bila u Australiji? 

Nisam bila zadovoljna jer posjet nije bio organiziran tako da bi je što više ljudi moglo sresti, već je broj ljudi bio limitiran, a susreti s Hrvatima organizirani su u neadekvatnim manjim crkvenim dvorištima. Bilo mi je žao što susret nije bio organiziran u većoj dvorani ili na nekom igralištu, kako se to radilo kad je dolazio predsjednik Tuđman.

NACIONAL: Tko je po vama kriv za takvu organizaciju?

Organizaciju su vodili veleposlanstvo u Canberri i generalni konzulat u Sydneyju, ali i ljudi iz predsjedničine pratnje bili su izravno uključeni. Tu prvenstveno mislim na Jozu Brkića, koji je došao ispred Ureda predsjednice i vodio organizaciju krajnje netransparentno. Organizirao je susret s predsjednicom u klubovima u koje može stati svega 800 do tisuću ljudi i odlučivao tko smije, tko ne smije biti pozvan, a karte nisu bile ponuđene javno na prodaju, već su se prodavale takoreći ispod stolova i preko poznatih.

NACIONAL: Prije dvije godine u jednom ste blogu vrlo izravno optužili Jozu Brkića rekavši da je, prema izjavama pouzdanih izvora, kucao na vrata pojedinih bogataša u Sydneyu te raznih hrvatskih klubova sakupljajući u tajnosti na desetke tisuća dolara u ime predsjednice i njezinih aktivnosti u Sydneyu. Nakon što ste predsjednicu unaprijed upozorili na te sporne aktivnosti, odjednom se počelo pričati da se taj novac prikuplja u humanitarne svrhe, ali nitko nije dao dokaze za to. Jeste li uspjeli saznati koliko je novca na taj način skupljeno i što se s tim novcem dogodilo?

Nisam uspjela doznati koliko se ukupno novca uspjelo tako prikupiti u ime troškova nekih aktivnosti kao što su krstarenje po luci Sydneyja itd., no nekoliko pojedinaca reklo mi je da su dali po 10 tisuća australskih dolara. Pored takvih donacija, uzvanici na tim aktivnostima plaćali su i ulaznicu pa nam nije bilo jasno čemu dodatno prikupljanje tih većih svota kada bi cijene ulaznica, koje nisu bile jeftine, trebale pokriti troškove tih aktivnosti. Pored toga, predsjednica Grabar-Kitarović bila je gošća Australije, a vjerujem da je ona australskim vlastima, odnosno domaćinima, izrazila želju za krstarenjem sydneyjskom lukom sa svojim uzvanicima, Australija bi to i upriličila o svom trošku.

Tek nakon što smo se direktno predsjednici pismeno pobunili protiv takvog prikupljanja novca još prije negoli je krenula na put za Australiju, dok su se širile neugodne glasine glede novca po hrvatskoj zajednici, odjednom smo čuli da se taj novac prikupljao u humanitarne svrhe! No ni predsjednica niti njezini ljudi nisu nikada objavili za koje specifične humanitarne svrhe se to prikupljalo, a to samo po sebi unosi daljnje sumnje i neispravno postupanje prema javnosti, pa na kraju krajeva i prema zemlji domaćinu u kojoj postoje zakoni glede prikupljanja novca za humanitarne svrhe. Jedno su novčani pokloni bez potražnje, a drugo je prikupljanje novca. Uz to, cijena ulaznica za svečane večere s predsjednicom bila je veća od samih troškova za te večere pa smo također pismeno sugerirali predsjednici da se razlika u novcu
iskoristi za unajmljivanje nekog većeg prostora u koji bi stalo više tisuća ljudi, Hrvata koji bi željeli pozdraviti instituciju predsjednice RH. No ni na to nismo dobili odgovor. Nastojali smo sve napraviti na korist predsjednice i ukazati joj na to što se u njezino ime radi i što nije ispravno.

NACIONAL: To nije bilo prvi put da je bilo nejasnoća oko novca koji se prikupljao među australskim Hrvatima. Jedna ste od glavnih svjedokinja u sudskom procesu novinaru Josipu Joviću, kojeg je bivši predsjednik Stjepan Mesić tužio za klevetu zbog teksta u kojem se tvrdi da je ‘donacije iseljenika za obranu domovine devedesetih stavio u džep’. Što konkretno znate o tim čekovima?

Mesić je u Australiju dolazio više puta, a ja sam kao politička tajnica HDZ-a bila u organizaciji njegova posjeta. Danas me neki napadaju da sam podupirala Mesića u Australiji. Međutim, Mesić je u ono vrijeme bio, može se reći, drugi čovjek Hrvatske. Bio je u izvršnom predsjedništvu HDZ-a, u Saboru, bio je jedno vrijeme i premijer, a vi 1991.i 1992. niste mogli lobirati u Australiji za priznanje Hrvatske, a da niste podržavali osobu na toj poziciji, odnosno tu poziciju. Mesić je dobio ček od Hrvatskog nacionalnog fonda i ček za gospićku bolnicu koja je 1992. bila devastirana, ali ti čekovi nisu sjeli na račun.

NACIONAL: Znači, nitko nije podigao novac na ime tih čekova?

Hrvatski nacionalni fond imao je deponirani račun u Austriji, ja sam tražila informaciju je li ček sjeo, ali ni taj ni neki drugi čekovi nisu sjeli na račun. Za gospićku bolnicu predali smo ček u iznosu 33 tisuće dolara, što je u ono vrijeme bio veliki novac. To je taj ček za koji je Mesić rekao da je izgubljen. Međutim, u to vrijeme, kako nismo dobili nikakvu povratnu informaciju od gospićke bolnice, mi smo ih kontaktirali i kad su rekli da nisu primili nikakav novac, preko jednog čovjeka iz Sydneyja obratili smo se čovjeku na policiji u Zadru i pitali je li moguće ući u trag tom čeku koji još nije unovčen. Nakon tri, četiri mjeseca došlo je pismo od čovjeka s policije da je ček pronađen u Zagrebačkoj banci, gdje je bio deponiran. Objašnjenje je bilo da ako netko deponira ček na tuđe ime, a za godinu dana se vlasnik čeka ne javi, onaj tko je ček deponirao može uzeti novac. Je li se to tako radilo i tako pralo novac, ne znam i ne mogu tvrditi. Međutim, mi smo odmah poništili taj ček i poslali drugi izravno bolnici.

NACIONAL: A što je bilo s drugim čekom?

Za jedan drugi ček od 50 tisuća dolara namijenjen Hrvatskom nacionalnom fondu, Mesić je po medijima tvrdio da ga je dao Žarku Domjanu za popravak Banskih dvora, Domjan se nije najbolje toga sjećao, a nama nije bilo jasno kako je ček mogao biti unovčen ako je glasio izričito na Hrvatski nacionalni fond s računom u austrijskom Villachu, a ni Mesić ni Domjan nisu bili potpisnici tog bankovnog računa na koje ime je ček glasio.

NACIONAL: Pa dobro, je li taj ček na kraju bio unovčen ili ne?

Više ne znam, ali sam Mesić je tvrdio da je ček unovčen i da je služio za popravak Banskih Dvora nakon bombardiranja. Moje mišljenje je da ček jest unovčen, ali ne za Banske dvore jer je obnova Banskih dvora zasigurno išla iz državnog proračuna. Međutim, nisam mogla više ništa provjeriti jer su mene tada već izbacili iz HDZ-a.

NACIONAL: Tko vas je izbacio?

Sydneyjski odbor HDZ-a, odnosno predsjednik i dopredsjednik. Ali ja sam taj slučaj izbacivanja dovela na Vrhovni sud Australije jer je to moje izbacivanje bilo nezakonito, a HDZ u Zagrebu nije s tim imao veze. Jedino što su slali Slavka Degoriciju i neke druge ljude ne bih li ja to sve stornirala i prestala prokazivati HDZ. Naime, ja sam tada ukazivala i na neispravan rad veleposlanika Nevena Jurice vezano uz potrošnju državnog novca. Nisam mogla dozvoliti da me izbace jer je moj rad bio prevelik i prevrijedan da završi izbacivanjem. I onda su ti lokalni iz HDZ-a, a tu je bio uključen i Jurica, sastavili jedan fascikl mojih dopisa predsjedniku Franji Tuđmanu i predsjedniku Herceg-Bosne Mati Bobanu i to su poslali čak i u australski parlament jer su me htjeli optužiti da kao visoki državni službenik Australije koristim resurse australske vlade za hrvatsku politiku i da to radim na svom random mjestu. Oko tri mjeseca provodila se istraga protiv mene, to je bio apsurd, ali tako su me pokušali zastrašiti. Naravno, nisu pronađene nepravilnosti u mom radu, ostala sam i dalje raditi, ali kad vidite na što su sve neki u politici spremni, to vas jako pogodi.

NACIONAL: Kako je to završilo?

Budući da je HDZ u Australiji bio registriran po australskim zakonima, Vrhovni sud me vratio u članstvo HDZ-a, naredio im da plate moje troškove, a ja sam onda sama izašla iz stranke jer s tim ljudima više nisam mogla surađivati.



Autor: CroExpress Datum objave: 23.08.2019.