Autor: CroExpress
Ta država je i službeno najskuplja europska zemlja, objavila je krovna europska statistička organizacija (EUROSTAT). Uzeti su svi parametri – prehrambena košarica, prijevoz, stanovanje…
Na tom su otoku cijene u prosjeku 56 posto više nego u ostatku Europe, što Island čini najskupljom zemljom, ispred Švicarske, Norveške i Danske.
Zašto je tako skupo u zemlji koja po podacima ‘CIA Factbooka’ ima 350 tisuća stanovnika? Prije svega jer Island je izoliran, klima je negostoljubiva i ne uspijeva većina kultura, pa za neke namirnice, posebice svježe voće i povrće, treba izdvojiti značajnu sumu.
Na Islandu u jednom restoranu radi i jedan naš Splićanin kojeg smo zamolili da malo prošeta po tamošnjim trgovinama i pošalje nam fotografije i cijene nekih osnovnih proizvoda.
– U Splitu sam u jednom restoranu imao oko pet tisuća kuna, a ovdje mi se plaća s prekovremenima popne i na 20.000 kuna. Sve je skuplje, ali da se dobro i uštedjeti. Da sam znao i prije bih došao ovdje. Ljudi su odlični, gostoljubivi i cijene rad, nema dana da će vam plaća kasniti ili da će vas za nešto zakinuti. Plaćena je doslovce svaka minuta mog rada, a imam i dovoljno vremena za odmoriti se. Naime, u jednom tjednu dva dana radim, pa dva odmaram, pa tri radim.
Uglavnom, u cijelom mjesecu radim 15 dana, a 15 sam slobodan. U dane kad radim to je oko 12 sati. Povoljno plaćam i sobu u kojoj sam smješten sam, te kuhinju i zajedničke prostorije koje dijelim s još jednim kolegom. Smještaj plaćam 2000 kuna. U Splitu sam plaćao isto toliko podstanarski stan plus režije. Ne radim u Reykjaviku nego u jednom manjem mjestu – navodi nam taj mladi Splićanin koji, kaže, ne želi u novine imenom i prezimenom, ali je pristao napraviti đir po svome gradiću od kojih 600 stanovnika – Seydisfjorduru (Seyðisfjörður) i poslati nam cjenik.
Pa prema fotografijama koje nam je poslao to ispada ovako:
Dvije litre suncokretova ulja na Islandu je 1249 kruna ili preračunato – 70 kuna. U Hrvatskoj se dvije litre ulja mogu naći za 15 do 20 kuna. Kilogram šećera je osam kuna (kod nas između četiri i pet kuna), pola kilograma maslaca je 28 kuna (kod nas između 35 i 50 kuna)…
– Pakiranje sira goude od 1,1 kg zapada oko 110 kuna, 500 grama tjestenine je 13 kuna, koliko košta i kilogram banana.
Pola kilograma grožđa je bilo 16 kuna i to s popustom od 50 posto, dakle kilogram je inače u punoj cijeni oko 60 kuna. Pakiranje od 600 grama kruha zapada 33 kune. Kilogram pilećih prsa je 100 kuna. Pola kilograma kave je 33 kune. Šampon za kosu je 34 kune, gel za tuširanje je 23 kune. Deset rola WC paPpra je 45 kuna. Kilogram dimljenog lososa je 265 kuna. Kilogram riže 18 kuna. Dakle, mogao bih reći da su cijene u načelu skuplje 50 – 70 posto nego onih u Splitu, iako ima proizvoda koji su i više od 100 posto skuplji, recimo toalet papir, piletina i kruh koji je nenormalno skup. Deset jaja je oko 30 kuna. Međutim, maslo je recimo jeftinije nego u Hrvatskoj – kaže nam taj Splićanin.
Prema Iceland Magazinu, ‘potrošačke cijene na Islandu prosječno su 66 posto veće nego u Europi’, a troškovi u zemlji ‘vatre i leda’ nadmašuju troškove i skupe Švicarske koja je pojam skupog života. Iceland Magazine i MSN comk tako pišu da sendvič u trgovini može koštati više od 75 kuna. Jednostavan obrok u restoranu za dvoje s jednim slijedom zapada i do 700 kuna, ali opet imate i objekata brze prehrane u kojima možete daleko jeftinije proći.
Ako želite popit pivo taj luksuz ćete platiti između 40 i 80 kuna. Troškovi smještaja po hotelima i privatnom smještaju su za 10 do 30 posto skuplji nego recimo u Norveškoj, Švedskoj…
– Skupoća na Islandu je kombinacija politike, ekonomije i zemljopisa. Zbog neobradivih površina, hladnoće i dana koji ponekad traju samo tri sata, otočna klima nikako ne pogoduje poljoprivredi. Malo je domaćih usjeva i puno se hrani uvozi. Isto vrijedi i za većinu drugih dobara. Troškovi uvoza tih proizvoda – obično iz Velike Britanije, Njemačke, Sjedinjenih Država i Norveške – prelaze na potrošača. Na Islandu se uvezeni slatkiši i alkohol šalju uz dodatnu naknadu za teret, a svi proizvodi od pšenice podliježu relativno visokoj tarifi. Zato je kruh iznimno skup – pišu strani mediji uz opasku kako je 2008. godine Island zahvatila financijska kriza koja je dovela do pada triju banaka u zemlji, a vrijednost nacionalne valute, krune, pala je.
Ali zemlja se nekim čudom jako brzo oporavila. Od 2009. godine, kruna je ojačala za nevjerojatnih 40 posto u odnosu na euro. U 2017. godini smatrana je jako sigurnom valutom. Inače, Island ima porez na dodanu vrijednost ili PDV koji iznosi 24 posto, dok je PDV na prehrambene proizvode 11 posto.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Datum objave: 02.08.2019.
