Autor: CroExpress/Damir Lacković
Sjećam se ovom prilikom našeg legendarnog vatrogasca BRANKA DIVJAKA kako je bez ikakve opreme uletio u buktinju i za par minuta izašao sa užarenom plinskom bocom van… Imao je tada troje male djece i bio jedini zaposleni član obitelji.
Nedugo zatim, Branko je prekrivao krov svoje obiteljske kuće. Svi mi, od najmanjeg do najstarijeg smo došli pomoći odraditi taj posao – bez naknade. Išli smo jedni drugima kopati temelje, zalijevati deke… O tom bratstvu pričam. Ono nije bilo ‘političko’, niti sportsko. To je bilo ljudsko bratstvo u kojem smo jedni drugima bili na pomoć.
To bratstvo živi i danas. Možda ga tek treba prepoznati i valorizirati, a najvažnije poticati, jer je najvažnija sastavnica našeg društva. To bratstvo je kad priskočiš u pomoć susjedu, prijatelju, rođaku, sugrađanu, bez da za to očekujes ikakvu naknadu.
Sjećam se dobro pogreba Branka Divjaka, jer sam kao tadašnji pripadnik vatrogasne mladeži nosio jastučić s vatrogasnim medaljama.
Te vatrogasne legende nisu bili nabildani poput nekih holivudskih (nadam se da se i tako smije napisati) glumaca u akcijskim filmovima. Bili su žgoljavi i suhonjavi, ponekad su “popili i popevali” i imali svoje velike i male mane.
No sve je to bilo ništa prema velikoj vrlini: Vatru ugasiti i brata spasiti!
Datum objave: 05.07.2019.
