Autor: fra Mario Knezović
Kad bi se ova odanost Domovini prelila u sva hrvatska srca ne bi tumarali poput sluga po tuđim pragovima. Hrvati u Hercegovini kao da povremeno održe tečaj kako se voli ono čemu pripadaš. Tijekom utakmice u dvorani se nije mogla čuti ni jedna pogrdna riječ, a kamo li nešto više od toga.
Hoće li opet netko reći da su to klerofašistički ljudi, isključivi ljudi, zatucano konzervativni? Kad je cijela dvorana zapljeskala suparničkoj ekipi iz Sarajeva odaslana je jasna poruka: volimo i poštujemo svakoga, ali učinite i vi to nama u ovoj zemlji Bosni i Hercegovini.
U dvoranu se slila Hercegovina kako bi podržala Hrvatski košarkaški klub Široki na putu osvajanja titule prvaka BiH. Na parketu bijahu mahom djeca kamenjara, a i igrali su kao da je puhao ‘vjetar s Dinare’.
Sportski su ‘pomeli’ suparnika, ali nisu njime obrisali pod. Zanos uprave kluba prštio je na sve strane. Dostojanstvo je ostalo na razini. U dvorani bijaše i staro i mlado, te uz pjesmu kako je Hercegovina ponosna i sveta hrvatska gruda, raziđoše se do novih pobjeda.
A pobjeda, osim pod koševima, bijaše na tribinama, u srcima, u svijesti kako može Hercegovina, ta Hercegovina tri puta manja od Sarajeva, biti konkurentna ako smo zajedno i ako pošteno i s ljubavlju radimo ono što volimo.
Datum objave: 31.05.2019.
