Autor: Dino Šakanović
Orašje je mala općina uz rijeku Savu na sjeveru BiH. U toj općini 1991. živjelo je 28.000 ljudi. Prije rata smatrala se nerazvijenom općinom. Ipak i takva nerazvijena općina imala je sljedeća veća poduzeća:
– Ciglana
– Šljunkara
– Fabrika duhana ‘Bosanac’
– Konfekcija ‘Sava’
– Pilana ’29 novembar’
– Proizvodnja plastike ‘Polirond’
– Proizvodnja traktorskih kabina i dijelova ‘Mehanika’
– Poljoprivredni kombinat ‘Dusine’
– Građevinsko preduzeće ‘Burim’
– Trgovinsko preduzeće ‘Nova trgovina’
Nije to bila privreda poput ‘Energoinvesta’, ali bile su to ozbiljne i velike tvornice sa tisućama zaposlenih. Iz tog malog Orašja izvozile se uniforme za njemačku vojsku, plastične cijevi, prerađeni duhan, traktorski dijelovi, cigla, mesne prerađevine…
Svi resursi koji su postojali bili su iskorišteni. Od plaće se živjelo, od sadnje duhana gradilo kuću, od krave školovala djeca. Što proizvedeš, država ti i otkupi. Kad je kraj radnog vremena iz ‘Save’ i ‘Bosanca’ izlaze kolone radnica na biciklima. Bilo para za kulturu, izlete, proslave…
Od sve te privrede do danas je preživio samo ‘Bosanac’, a i on je šaka jada. Tvornice nisu stradale od rata, već od pljačke za vrijeme rata. Ljudi su tvornice porušili i prodali u staro željezo. Po bivšoj industrijskoj zoni danas raste korov.
I što ste očekivali da će se dogoditi? Od čega ljudi da žive? Za 5 godina pljačke opuhali su sve ono što je 45 godina građeno. Ne može se živjeti od šuplje priče, vjerske ustanove i stranke. Izvukli su ljudima tlo pod nogama, skrhali sve ono što je davalo plaću stanovništvu zarad interesa 10-ak kriminalaca. Uništili apsolutno svako preduzeće i svaku tvornicu u Orašju. Ama baš ništa nije preživjelo.
Danas u Orašju i nema više apsolutno ništa. Nema ozbiljne poljoprivrede, nema proizvodnje, nema posla. Nesta para, nesta svega. Nema ni privrede ni kulture ni sporta ni života. Naravno da će ljudi iseliti iz takvog mjesta. I to masovno.
Od uspješnog i živahnog malog gradića 1991. godine danas je ostao ‘grad duhova’. A nije moralo tako biti. Mali grad nije morao biti sinonim za propast već se moglo sasvim lijepo živjeti i napredovati. Postojali svi preduslovi da se napreduje. Ali šta je tu je. Danas svi plaćamo cijenu svoje gluposti.
Datum objave: 12.05.2019.
