Autor: CroExpress/100posto
Iako je poduzetnička klima u Hrvatskoj izrazito loša, postoje svijetli primjeri koji dokazuju da se i u Lijepoj našoj može uspjeti, uz puno truda, rada i odricanja.  
Jedan od takvih svakako je Solinjanin Ivan Mrvoš, 23-godišnji osnivač tvrtke Include koji je napravio pametnu klupu Setora te klupu Monna namijenjenu biciklistima, zbog svog predanog rada našao se na Forbesovom popisu najperspektivnijih poduzetnika mlađih od 30 godina. 
Mrvoš je za portal 100posto otkrio kako su izgledali njegovi počeci te koja je tajna uspjeha. Njegova poslovna ideja razvila se od zamisli da napravi i proda 100 svjetlećih stolica, zaradi 60 tisuća kuna i pokrene servis za računala. 
‘Iz ideje stolca sam na neki način prešao na ideju solarnih klupa. Zapravo sam nakon nekog vremena shvatio kako stolci jednostavno ne donose rješenje nekog konkretnog problema, a osim toga bili su komplicirani za korištenje i stalno ih je trebalo puniti. Tada sam shvatio da ugradnjom solarnih modula i s dodatnim punjačima mogu napraviti klupu za parkove. Tako je zapravo i počela cijela priča oko pametnih klupa’, priča Mrvoš. 
U početku, kaže, nije bilo lagano, no nije se predao ni s promašajima kod prethodnih proizvoda, pa tako nije htio odustati ni od klupa. 
‘Trebalo je nekoliko mjeseci dok se prva klupa instalirala u Solinu i jako puno nagovaranja gradske uprave da me uzmu u obzir. Upornost se isplatila, pa je tako u svibnju 2015. godine postavljena prva klupa, ali to samo po sebi nije označilo početak prodaje’, objašnjava. 
U početku ga se nije shvaćalo ozbiljno zbog njegovih godina, no danas svi znaju tko je on i čime se njegova tvrtka bavi. 
‘U početku se vjerojatno jako puno ljudi smijalo na sastancima s devetnaestogodišnjakom koji ima neku ideju i kao pokreće tvrtku. Danas je situacija potpuno drugačija. Ljudi s kojima se sastajemo jako dobro znaju tko smo i što smo postigli, tako da vjerojatno imaju respekt prema nama. Pa čak i stranci i suradnici, kada vide do koje razine smo dogurali shvaćaju nas puno ozbiljnije’, kaže mladi Solinjanin. 
Iako je njegova tvrtka zaradila, kako kaže, neki novac, Mrvoš ne osjeća potrebu da kupuje stanove ili skupe automobile kako bi se pokazao.
‘Time ne mislim da sam ‘škrtica’, ali radije ću novac uložiti u daljnji razvoj tvrtke ili kupnju nečega što mi je zbilja potrebno. Mislim da će biti vremena za automobile i stanove’, kaže.  
A što bi preporučio mladima koji imaju ideju i razmišljaju o pokretanju vlastitog posla? 
‘Definitivno da ne odustaju od svojih ideja, čak ako se u početku čini da ih drugi doživljavaju glupima ili bezvrijednima. Još važnije od savjeta onima koji su se već otisnuli u vlastiti biznis su savjeti za one koji se premišljaju oko toga. Smatram kako je glupo okrenuti se za 10, 15 godina od danas i razmišljati što bi bilo da sam probao. Nema pretjeranog razmišljanja. Ako imate ideju i zbilja vjerujete u nju apsolutno trebate pokušati napraviti sve da se ona realizira’, poručuje Mrvoš.  
‘Pomoglo mi je što imam tvrtku u Hrvatskoj, a ne u Njemačkoj’  
Na sličan način razmišlja i 20-godišnji Karlovčanin Albert Gajšak. Njegovi proizvodi mobitel MAKERphone i igraća konzola MAKERbuino koji su izašli iz njegove tvrtke CircuitMess donijeli su mu ogroman uspjeh. 
‘Ova država ima nekih specifičnosti jer je mentalitet drugačiji nego na zapadu i ljudi se vole jako puno žaliti i kriviti druge za svoj neuspjeh, poput države i loših institucija ali generalno mislim da se ne osjećam hendikepirano što imam tvrtku ovdje. Dapače, mislim da nam je u nekim stvarima pomoglo što imamo tvrtku u Hrvatskoj, a ne u Njemačkoj ili Silicijskoj dolini jer ovdje možete pokrenuti biznis za kikiriki u usporedbi s cijenama koje su tamo, od cijena života, prostora, pa do toga koliko ljude trebate platiti. To je nešto o čemu ljudi ne razmišljaju. Samim time što je ekonomska situacija ovdje malo lošija nego vani onda je to i prilika da nešto napravite’, kaže on.  
Gajšak kaže kako je stvar u prioritetima koje si čovjek postavi pred sebe. 
‘Kada netko ima svoju ideju i želi pokrenuti tvrtku, toj osobi nije stalo do sebe, dapače, osoba koja pokreće svoju tvrtku i ima svoju ideju, proizvod i uslugu ta osoba zna da mora raditi jako dugo s jako malo novaca kako bi ideja postala stvarna. U konačnici trenutno bih osobno imao više novaca da sam odlučio raditi kao inženjer u nekoj tvrtki. Jest da nisam školovan kao inženjer ali imam tog iskustva i mogao bih na sličnu poziciju. Najuspješniji i najpoznatiji biznisi nisu se pokretali zbog novaca, već zato što netko želi stvoriti nešto više jer vjeruje u proizvod. U takvom sustavu vam je privatno da svoje ostvarenje, nazovimo to nekim životnim djelom, što bolje razvijete i da u konačnici zapošljavate što više ljudi te ideje pretvarate u djelo. Nije da si isplaćujemo ogromne količine novaca, mislim da je najbitnije nekakvo zadovoljstvo‘, zaključuje Gajšak.

Datum objave: 10.05.2019.