Zašto su Hrvati u iseljeništvu još uvijek u velikoj mjeri, nakon gotovo tri desetljeća od stvaranja hrvatske države, percipirani kao nepoželjan dio hrvatskog narodnog bića?

Autor: CroExpress
Antun Babić, umirovljeni generalni konzul Republike Hrvatske u Australiji i nekadašnji Tuđmanov savjetnik za medije iz 1991. jedan je od onih koji su najavili kandidaturu za predsjednika države, što on može ponuditi hrvatskim građanima pročitajte u nastavku.

Ja nisam iseljenik, a nisam ni povratnik: Ja sam Hrvat koji je u Hrvatskoj živio i živi duže od predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović.

Ovaj komentar o predsjedničkoj kampanji u Varaždinu prošlog vikenda počinjem s neočekivanim pitanjem: Zašto su Hrvati u iseljeništvu još uvijek u velikoj mjeri, nakon gotovo tri desetljeća od stvaranja hrvatske države, percipirani kao nepoželjan dio hrvatskog narodnog bića? U Varaždinu mi je nekoliko ljudi savjetovalo da previše ne spominjem da sam se vratio iz iseljeništva. Navodno zato što iseljeništvo na izborima redovno glasa za HDZ i tako omogućava pljačku i kriminal u Hrvatskoj.

Ovdje nije moguće u detalje raščlaniti sve razloge zbog kojih se i dalje širi ta negativna slika o drugoj polovici hrvatskog naroda, koja je odigrala ključnu ulogu u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanje samostalne hrvatske države te koja i danas, uz pravu i pozitivnu državnu politiku, drži ključ demografskog opstanka hrvatskog naroda i očuvanja samostalne hrvatske države. Neupitna činjenica da je ta zabluda i dalje duboko nazočna kod velikog dijela političara i naroda u Hrvatskoj, natjerala me je da najprije kažem kako se ja, kao osoba, bivši iseljenik i povratnik, osjećam kad čujem takva ne samo razmišljanja, nego i čvrsta uvjerenja.
Dijelim dobro i zlo s hrvatskim narodom u domovini

Osjećam se vrlo tužno, duboko razočarano i diskriminirano. Sve više razmišljam kako su iseljenici i povratnici zapravo građani drugog reda u odnosu da druge stanovnike u Hrvatskoj, a koji nisu živjeli u iseljeništvu. Zašto sam diskriminiran? Zato što sam rođen u Hrvatskoj prije sedamdeset i jednu godinu (1947.) od majke Hrvatice i oca Hrvata. Zato što sam, iako u neviđeno teškim obiteljskim uvjetima poslije Drugog svjetskog rata, u Hrvatskoj živio prvih dvadeset godina svojeg života. Potom sam u iseljeništvu živio dvadeset i dvije godine, od 1968., da bi se 1990. za stalno vratio u Hrvatsku i stavio na raspolaganje hrvatskom narodu u borbi protiv velikosrpske agresije, i do mirovine časno obavio sve poslove koje sam dobio.

Dakle, u zadnjih dvadeset i devet godina stalno živim u Hrvatskoj. Ako tome dodam prvih dvadeset godina života u Hrvatskoj, to znači da sam, do sada, u Hrvatskoj živio četrdeset i devet godina svojeg života.
Drugim riječima, u Hrvatskoj sam živio i živim duže od svake osobe u Hrvatskoj koja je rođena poslije 1971. godine. Prema toj činjenici, ja danas nisam ni iseljenik, a ni povratnik, ja sam Hrvat koji danas svakodnevno dijeli dobro i zlo s hrvatskim narodom u domovini. Duboko sam uvjeren da je, između ostaloga, moja iseljenička i politička državotvorna prošlost i glavni razlog za totalnu blokadu vijesti o mojoj predkampanji u mainstream medijima. Ideje koje sam zastupao nisu me ni danas napustile. Ja sam oduvijek želio i borio se za slobodnu, samostalnu, demokratsku i gospodarski prosperitetnu državu.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bio sam uvjeren da je hrvatski narod na sigurnom putu prema ostvarenju tog uzvišenog cilja. Svi znamo što nam se u međuvremenu dogodilo – Hrvatska je i demografski i gospodarski pred krahom. Taj moj idealizam i ideal o boljoj Hrvatskoj nije me još uvijek napustio. To je jedini razlog zašto sam se ponovno upustio u borbu, ovo puta ne za stvaranje hrvatske države, nego za – njezin spas.
Borit ću se svim silama za stvaranje pozitivne slike o hrvatskim iseljenicima

Još samo jedna ili dvije riječi na tu temu. Ako postanem predsjednik države, za razliku od sadašnje predsjednice i premijera, snažno ću se svaki dan zalagati da se u državnoj administraciji promijeni negativna politika i odnos prema Hrvaticama i Hrvatima izvan Republike Hrvatske. S druge strane, neumorno ću se zalagati za javni diskurs u medijima koji će hrvatsko iseljeništvo prikazivati u pravom svjetlu – kao zlatnu rezervu i najsigurnijeg strateškog partnera Republike Hrvatske i hrvatskog naroda u domovini.

U idućih nekoliko tjedana moju kampanju nastavljam u Čakovcu, Kumrovcu i Trgovišću.

Datum objave: 01.05.2019.