Autor: CroExpress
Psihijatar Marko Soldo iz bavarskog Landshuta kaže sve više Hrvata traži psihijatrijsku pomoć jer su se ‘našli na vjetrometini života’. Za Živu zajednicu u razgovoru s Adolfom Polegubićem ispričao je svoje iskustvo s psihijatrijskim liječenjem Hrvata u Njemačkoj.
Djeca ‘istrgnuta iz svojih korijena’
Djeca migranata, kaže, suočavaju se s problemima kao i sva druga, ali i dodatnim koji su povezani isključivo s migracijom, npr. nedovoljno poznavanje njemačkog jezika te problem socijalnog identiteta (Tko sam ja? Kamo pripadam?).
‘To je utoliko problematičnije jer mladi upravo traže sebe i svoj put, nalaze se u razvoju svoje osobnosti. Ta su djeca ‘istrgunuta iz svojih korijena’ i bivaju poput biljaka presađena u jednu posve drugu sociopsihološku sredinu. Slično kao što mnoge mediteranske biljke, poput masline, ne mogu opstati pod ovim podnebljem, tako i djeca, iako naravno opstaju, imaju velikih poteškoća prilagoditi se novim uvjetima života, pa nerijetko završavaju na stranputicama, poglavito onda kada se nađu u društvu u kojem se na neki način osjećaju isključenima.
U biti se radi o sposobnim i čestitim mladima ljudima, koji su, nažalost, iz bilo kojih razloga izloženi bez ikakve pripreme vjetrometini života u njima tuđoj sredini. Često ti mladi ljudi žale za svojim prijateljima i rodbinom, no njihov jecaj se ne čuje od onih koji bi ga trebali čuti. Osim roditelja, koji su pod radnim stresom, za njih nitko ne pita’, priča Soldo.
‘Tko sam ja? Hrvat ili Nijemac?’
Uz opće psihološke probleme, odrasli se ljudi često suočavaju s problemom rastrganosti.
‘Tko sam ja? Hrvat ili Nijemac ili možda ni jedno ni drugo? Ovdje je vrlo prisutan problem socijalnog identiteta, koji se negativno odražava na psihičko zdravlje. Moramo znati da je postotak psihijatrijski oboljelog domaćeg stanovništva relativno visok, a postotak migranata oboljelih na psihičkoj osnovi neusporedivo je viši’, pojašnjava ovaj stručnjak.
Među Hrvatima je, kaže, i velik postotak ratnih žrtava, silovanih i zlostavljanih žena i mučenih muškaraca.
‘Ovdje možemo slobodno govoriti o visokom postotku posttraumatskih oboljenja, koja često nisu bila liječena na adekvatan način. Dobar dio ženske populacije postao je ovisan o medikamentima, izgleda da se apaurin u Hrvatskoj troši poput slatkiša, dočim muška populacija naginje prekomjernom trošenju alkohola. Ta složena problematika izaziva stresove, bračne i obiteljske razmirice pa nerijetko pucaju bračne veze.
Hrvatske katoličke misije pokušavaju ublažiti bol, ali očito ni one nisu pripremljene na ovako veliki broj doseljenika. Socijalne službe na hrvatskom jeziku jedva da postoje, a tamo gdje ih ima nisu u stanju, zbog pomanjkanja osoblja, konkretno odogovoriti ‘navali’ doseljenika’, kaže Soldo.
Datum objave: 13.02.2019.
