Autorica: Dijana Jurasić/Večernji list
Unutar Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske osnovan je Ured dobrodošlice kako bi povratak Hrvatima i njihovim potomcima bio olakšan. Ured, kojem se obraćaju i za pomoć u stjecanju državljanstva, koordinira poslove i komunicira s državnim tijelima. Kroz program učenja hrvatskog jezika stipendira pripadnike hrvatskog naroda izvan RH, njihove supružnike i prijatelje hrvatskog naroda.
‘Iako sam u Boliviji studirala, kad sam dobila priliku doći u Hrvatsku i naučiti jezik, nisam dvojila. ‘Zamrznula’ sam treću godinu fakulteta i preselila se. Moj je pradjed Hrvat, rođen je u Crikvenici, i moj je san bio upoznati Hrvatsku, zemlju mojih predaka. Moji su bili vrlo sretni jer sam prva iz obitelji koja je posjetila Hrvatsku. Čim sam stigla, osjećala sam se kao kod kuće’, govori Marian Miroslava Krellac Loza (21), koja je došla iz Bolivije 2017. godine kad je dobila stipendiju za učenje hrvatskoga jezika preko Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske. Sada živi u Zagrebu. Došla na pet mjeseci i ostala.
U gradu Cochabambi prije preseljenja studirala je industrijsko inženjerstvo i premda je isprva u Hrvatsku došla na pet mjeseci, toliko joj se svidjelo da je odlučila ostati. Rođena je u gradu Oruru, u kojem živi najviše hrvatskih iseljenika i u kojem joj je pradjed s drugim Hrvatima osnovao Hrvatsko društvo. Od djetinjstva otac joj je pričao kako mu je pradjed govorio da su se Hrvati često družili i pjevali zajedno, pričao je o tradiciji, kulturi, sportu…
U Hrvatskoj je okružena obrazovanim i prijateljski raspoloženim ljudima i svi je primaju s osmijehom. Sviđa joj se kako ljudi ovdje žive.
‘Sviđa mi se Hrvatska, sigurnost zemlje, ljudi, parkovi, otoci… Ljudi su uglavnom prijateljski raspoloženi, ali neki su previše zatvoreni da bi upoznali nove ljude, kulture, tradicije ili isprobali različitu hranu. Ovdje sam pronašla prijatelje iz različitih zemalja i s različitih kontinenata, pa čak i iz moje zemlje, koji su mi sada vrlo dobri prijatelji. Najviše mi iz Bolivije nedostaju moja obitelj i hrana’, otkriva Marian Miroslava.
Ali obitelj je planira posjetiti, a možda za nekoliko godina dođe i živjeti ovdje. Ponosi se što je, kako kaže, nakon mnogo naraštaja došla u zemlju u kojoj je rođen njezin pradjed, a njezini roditelji ponose se time još više. Posjetila je i Crikvenicu kako bi pronašla pradjedovu rodnu kuću. Dio njezine obitelji živi u Finskoj i Rusiji, a ljeti se vraćaju u Crikvenicu i sada je u kontaktu i s njima.
Dobila je hrvatsko državljanstvo, zaposlena je, voli svoj posao i tim s kojim radi, kao i život u Zagrebu, a želi i nastaviti studirati. Misli i da Hrvatska treba unaprijediti i povezati javne sustave svojih institucija.
Iz Južne Amerike dolazi uglavnom treći naraštaj potomaka hrvatskih iseljenika i među svim useljenicima ubrajaju se među najobrazovanije. Privuče ih učenje hrvatskog jezika, a onda mnogi nakon boravka ovdje odluče i ostati.
Ostatak članka pročitajte OVDJE.
Datum objave: 12.02.2019.
