Autor: fra Pavo Filipović / Svjetlo riječi
Smatra se da je grad osnovao sv. Lambert, a na većoj važnosti počeo je dobivati u vrijeme sv. Huberta, strastvenog lovca, koji je 721. godine biskupsko sjedište preselio u Liège. Nakon što su mu je supruga umrla pri porođaju zajedno s djetetom, nalazio je u lovu izlaz iz boli i tuge. Nakon vizije Raspetoga među rogovima jelena, shvatio je kako čovjek ne smije svoje porive i strasti postaviti kao glavno mjerilo svega. Taj prizor vizije sv. Huberta vjerojatno je široj javnosti poznatiji s amblema popularnoga alkoholnog pića, Jägermeister. Nakon toga viđenja Hubert se odrekao lova, povukao u molitvenu osamu, kasnije bio zaređen za svećenika te bio misionar i najzad biskup Liègea. Nekadašnji biskupski grad danas je prava metropola Valonije (frankofonskoga dijela Belgije) i broji oko 200 tisuća stanovnika s više od sto različitih narodnosti. Poslovični su u svijetu postali belgijski vafli, čokolade, pivo i bombonijere. Stanovnici metropole tvrde čak i da je pomfrit njihov izum.
Početkom 20. st. Liège je postao prijestolnica industrijalizacije i radničkoga pokreta. Neki čak tvrde kako je zapravo ondje započela industrijska revolucija. Nakon sloma industrije 80-ih godina, grad se počeo ponovno podizati i iznova definirati svoj identitet kao kulturna metropola i središte turizma.
Grad je poznat i po sv. Julijani (12./13., st.). Kako je rekao papa Benedikt XVI. u katehezi od 17. studenoga 2010., to je važno istaknuti jer je u to doba biskupija Liège bila prava ‘euharistijska dvorana posljednje večere’. Naime, ondje su još i ranije glasoviti teolozi rastumačili neprocjenjivu vrijednost sakramenta euharistije. Sveta Julijana je najzaslužnija što je u Liègeu, i nešto kasnije u općoj Crkvi, uvedena svetkovina Tijelova s tijelovskim procesijama. Od njezina vremena ta se svetkovina silno razgranala i postala vrlo draga kršćanskomu puku. Godine 2014. bila je proslava 750. obljetnice uvođenja svetkovine Tijelova.
Najvjerniji su Bosanci
‘Euharistijsko proljeće’ koje je vladalo u vrijeme sv. Julijane već odavno je prešlo u ‘euharistijsku zimu’. Prema nepotvrđenim istraživanjima časopisa Le Vif i L’Express, većina stanovnika Belgije bi danas bili ateisti, agnostici, naturalisti, sekularni i slobodoumni humanisti ili ireligiozni građani. Nekonfesionalne svjetonazorske zajednice Belgije okupljaju se u krovnoj udruzi ‘deMens.nu’, koja predstavlja neku vrstu organiziranoga sekularizma. Te se skupine snažno zalažu ne samo za dekristijanizaciju, nego i za deeklezijalizaciju Belgije, pod čime se podrazumijeva suzbijanje normativnoga djelovanja Crkve u javnome i društvenome sektoru. Vjersko stanje se može najbolje vidjeti na oronulim crkvama – crkvama po kojima se prave izložbe i hodaju psi. Danas samo mali broj katolika sudjeluje na nedjeljnim svetim misama.
Don Mirko Skorin, koji trenutačno pastoralno skrbi za Hrvate Liègea i koji je dugi niz godina djelovao na belgijskim župama, govori o njih 2 – 3 %. ‘Asimilacija Hrvata dogodila se ne samo u jezičnome i kulturnome smislu, nego još više u vjerskome. Kako Belgijanci pokazuju ravnodušnost prema kršćanstvu, tako sve više i Hrvati’, kaže on. Na hrvatskim nedjeljnim misama u Liegeu sudjeluje između 40 i 50 osoba. U posljednje vrijeme nešto više jer dolaze nove obitelji iz domovine. O broju Hrvata u Liegeu i okolici ne postoji nikakav krajnje pouzdan podatak. Don Mirko kaže kako ih po njegovim procjenama ima oko dvije do tri tisuće. To bi se podudaralo s podacima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji tvrdi kako hrvatska iseljenička zajednica u Kraljevini Belgiji i Velikome Vojvodstvu Luksemburg broji preko 8000 iseljenika i njihovih potomaka, od čega ih je u Belgiji oko 6000 te u Luksemburgu oko 2000. Na svojoj službenoj web-stranici isti Ured precizira: Hrvatski iseljenici su brojniji u valonskome dijelu Belgije, posebno u gradu Liègeu, dok ih u Flandriji (uključujući i Bruxelles) ima znatno manje (između 1000 i 2000).
Također se don Mirkovi iskazi o asimilaciji Hrvata u Liègeu, kao i u Belgiji općenito, podudaraju s onima spomenutoga Ureda: prvi doseljenici su većinom bili neobrazovani i radili su najteže poslove. Druga i treća generacija stekla je više obrazovanje, a četvrta se gotovo potpuno asimilirala. Veliki broj ih ima fakultetsko obrazovanje, pa su u svojim sredinama ugledne i cijenjene osobe. ‘Na prvi pogled nema gotovo nikakve razlike između nas i Belgijanaca’, kaže Slađana Medić, rodom iz Kiseljaka. Hrvati Lièga su većinom podrijetlom iz Dalmacije, Like, Hercegovine i Bosne. Don Mirko šaljivo i uz smiješak dobacuje: ‘Ali Bosanci su mi najvjerniji.’
Foto: CrucialFriend / Wikimedia commons
Hodočašće Gospi Siromaha
Krizme i prve pričesti na hrvatskim misama više ni nema, a blagoslov obitelji gotovo da i ne postoji. Misa se slavi dva puta mjesečno u kapelici bivšega isusovačkog školskog centra College Saint-Servais. Misija neformalno postoji od 1947., a formalno-pravno od 1952. godine. Tako piše don Josip Grošić, autor male monografije Misije, Hrvati u Valoniji. Kao materijal poslužio mu je časopis Baklja koji je izdavao prvi misionar Liègea, don Vinko Žakelj, Slovenac. Kuriozitet Misije Liège je u tome što je osnovana kao Misija za Hrvate i Slovence. U Liègeu postoji i hrvatski katolički zbor koji je aktivan još od vremena isusovca p. Drage Rogine (80-ih). On je ustvari i posljednji službeni misionar za Hrvate u Liègeu. Gospodin Jean-Marie Barin Turica, podrijetlom iz Tisnoga na otoku Murteru, bio je od vremena p. Rogine službeni orguljaš misije. Kako se nakon odlaska p. Rogine zbor ne bi ugasio, nastavio ga je voditi sam. ‘Uvijek sam svirao orgulje na misi’, kaže on: ‘a od odlaska patera Rogine nastavio sam i voditi zbor.’
Hrvati su uza sve integracijske i asimilacijske procese ipak ostali privrženi Blaženoj Djevici Mariji, pa su 2014. godine u međunarodnome marijanskome svetištu Banneux njoj u čast sagradili zavjetnu kapelu. Jednom godišnje, na treću subotu u mjesecu rujnu, organizira se i hodočašće u to svetište. To je hodočašće Hrvata zemalja Beneluksa i sjeverozapadne pogranične Njemačke. Hodočašće zajedno organiziraju HKM Aachen i Hrvati katolici iz Liègea. Ove godine će biti već 42. hodočašće Hrvata katolika Gospi Siromaha u Banneux. Don Mirko Skorin, rodom iz Primoštena (Šibenik), svećenik je u mirovini koji dobrovoljno pastoralno ispomaže belgijske župe i od 2009. godine skrbi i za Hrvate Liègea, čineći sve što može kako se misijska postaja ne bi ugasila.
Liège zapravo i nema stvarni i pravni status misije. Ona je više neka vrsta misijske postaje. Don Mirko je toga duboko svjestan. Pomalo tugaljivo kaže on meni, vukući na dalmatinski: ‘A e, ja neću još moći dugo. Onda ćeš sve to preuzeti ti. Ti si mlad. Ti to možeš.’ A onda se opet, gledajući me očima punim nade i pouzdanja, toplo nasmiješi.
Datum objave: 27.12.2018.
