Autor: Zoran Stupar
‘Ne zaboravi svoje korijene‘ moto je pod kojim je grupa Amerikanaca prije nešto više od dva tjedna krenula na dalek put u Hrvatsku. Mnogi od njih imali su jednu važnu misiju – upoznati svoje živuće rođake, ako ih uspiju pronaći, i stati na svoju djedovinu u zemlji iz koje su njihovi djedovi i pradjedovi (i bake i prabake!) otišli putem boljeg života preko oceana.
Pod vodstvom Roberta Jerina, američkog Hrvata iz Clevelanda, njih više od 40 se uputilo na jedinstven put imena ‘Croatian Heritage Tour’; put od juga ka sjeveru Hrvatske u kojem, osim što upoznaju ‘staru zemlju’, pokušavaju i doći u izravan kontakt sa svojom rodbinom.
Na posljednjoj večeri u Zagrebu prije odlaska u SAD neki od njih podijelili su svoja iskustva. Rijetko je tko mogao govoriti, a da ne zastane jer mu se grlo stegne. Jer, ovaj je put za njih bio nevjerojatno ispunjavajuć i emotivan. Mnogi su njime na neki način zaokružili ono što su osjećali da im u životu nedostaje.
‘Tako to radimo mi…’
Izuzetno zanimljivu priču ispričao je Tom Simunich iz Johnstowna (Pennsylvania). On se sa sestrom Bethany i genealoginjom Lidijom Sambunjak uputio u Brlog u potragu za Šimunićima.
Tom Simunich (foto: CroExpress)
– Dođemo tamo, a nema ni žive duše. Nismo vidjeli nikog osim tri kokoši i dva psa. Otišli smo na groblje da pokušamo potvrditi stvari koje smo znali. Pronašli smo mnogo Šimunića i grobove naših predaka – priča Tom.
Vratili su se do sela i susreli jednu ženu. Ona im je kazala da u mjestu više ne živi niti jedan Šimunić. Još gore, na mjestu gdje su živjeli njihovi preci izgrađen je odvodni kanal i od njihove djedovine nije ostalo ništa. Niti kamen koji bi mogli uzeti kao uspomenu. Uputili su se stoga na groblje u obližnje Brinje gdje su znali da je preselio dio njihovih predaka. Na njemu nisu pronašli ništa, kao ni na drugom, manjem crkvenom groblju.
Pomalo su se ražalostili, no nisu odustajali. Tražili su kuću broj 11. Dovezavši se tamo gdje su mislili da bi mogla biti, vidjeli su čovjeka kako radi. Lidija je s njim porazgovarala i ubrzo ih je pozvao da uđu.
– Bilo nam je to čudno jer je rekao da su svi Šimunići umrli. Nije nam bilo jasno zašto nas je pozvao unutra. Sestra me pitala: ‘Kako ćemo reći tati da su svi mrtvi?’ – prisjeća se Tom.
A onda iznenađenje. Lidija je domaćina upitala zašto ih je pozvao k sebi. Odgovorio joj je:
– Tako to radimo mi Šimunići.
Ispostavilo se da je čovjek posljednji živući Šimunić iz ove obitelji. Nije niti znao da ima obitelj u Americi. Naravno, gozba koja je uslijedila bila je klasična hrvatska – nezaboravna. 
Grupa na Markovom trgu (foto: Robert Jerin)
‘Odveo nas je u podrum…’
Jedan od onih koji je svoje otkriće podijelio s nama je John Matacic iz Cincinnatija (Ohio). On se s obitelji uputio u žumberačko selo Hartje, odakle mu je djed po majčinoj strani. Vodila ih je djevojka čiji je zaručnik iz toga sela. Po dolasku onamo zatekli su trojicu muškaraca u poslu, pripremi drva za zimu. Njihova vodičica pitala je lokalce je gdje je kuća broj 12, nakon čega ih je jedan od muškaraca poveo u svoju kuću.
– Odveo nas je u dvorište i otvorio vrata podruma. Tipičan podrum kakav biste očekivali od 130 godina starog doma. Počeo je točiti vino, pijuckali smo. Odnekud je došao još neki čovjek. Stajali smo tamo 15 minuta pijući vino i onda je konačno otkrio: ‘Prezivam se Petričić’. To je djevojačko prezime moje majke. Nalazili smo se kod kuće u kojoj je moj djed odrastao – ispričao je John.
John Matacic (foto: CroExpress)
I bilo je tu još mnogo zanimljivih priča. Koliko je bilo emotivno može posvjedočiti trenutak u kojem se pripovjedač rasplakao držeći u ruci komad cigle iz srušene djedove kuće.
I za kraj jedna zanimljivost – svoju priču ispričalo je desetak ljudi. Baš svatko od njih spomenuo je kako su s domaćinima popili pokoju šljivovicu.
Datum objave: 01.10.2018.
