Autorica: Susanne Markanovic

Njega i njegovateljice u 21. stoljeću. Što je zapravo motiv ženama da u brojkama koje prelaze desetke tisuća napuštaju svoje domove i odlaze u neki drugi, novi život?

Ekonomska situacija u zemljama Balkana sve je drugo nego ružičasta. Tisuće mladih obitelji migrira u zemlje EU, osobito u Njemačku, Irsku, Austriju. Među njima nalaze se i, kako ih ja nazivam, mobilne migrantkinje, njegovateljice, žene koje rade i žive na dva mjesta – u svojoj domovini te većinom u Austriji ili Njemačkoj.

Iz te se njege stvorio organizirani kriminal – samozvane agencije i posrednici. Certifikati se kod njih mogu kupiti po cijeni od 300 do 500 €. Edukacija je ravna nuli. Jer naobrazba za njegovateljicu traje tri godine, a niti jedan ‘tečaj’ iz zemalja bivše Jugoslavije nije u Njemačkoj priznat, samo oni koji traju šest mjeseci, utoliko da osoba ima dokaz da ima nešto iskustva rada u struci. Oni koji se prodaju po kafićima i kojima tečaj traje četiri subote ne vrijede ništa. Žene odlaze bez poznavanja jezika, bez dana edukacije, a najgore je što odlaze i one koje taj posao i klijente koje bi trebale njegovati – doslovno mrze
kurs

Vratimo se na početak. Nikako nisu sve ‘mobilne migrantice’ takve. Ima tu medicinskih sestara, njegovateljica koje su stvarno završile tečajeve i, za posao koji bi one trebale obavljati, dovoljno su educirane. Njegovateljice koje su odabrale taj posao zdravim razmišljanjem, koje su svjesne odgovornosti koja je pred njima, koje su stručne i nadasve svjesne da su upravo one same izabrale taj poziv.

No vratimo se onim drugima, onima koje sav svoj bijes, nemoć i frustraciju pretaču u mržnju prema klijentu kojeg bi upravo one morale zaštititi. To su osobe koje obično posao potraže preko posredničke mašinerije, u nekom od inboxa. To su osobe koje su otišle taj posao raditi na crno. Sam start u tom poslu je za njih drugačiji. One plaćaju visoku cijenu posrednicima koji vrebaju na sve strane, plaćaju na graničnim prijelazima, plaćaju kolegicama jer su ih uputile na ‘dobročinitelje posrednike’. Cijena rada im je niža jer ih posrednici drže u šaci i prijete prijavom policiji. Takvi uvjeti dovode do toga da svu svoju frustraciju i nemoć pretvore u mržnju i netrpeljivost prema klijentu, štićeniku.

Ne radi se ovdje samo o osobama iz zemalja izvan EU,daleko od toga. Ima tu kukolja i s područja EU, ali svakako puno više takvih dolazi s područja izvan EU. Vidljivo je to u raznim Facebook grupama koje okupljaju njegovateljice iz zemalja bivše Jugoslavije.

lutko
Usudim se ići tako daleko i reći da se radi o organiziranom kriminalu. Jer, dok jedni pune novčanike, nestručno osoblje se iživljava na klijentima. Obitelji klijenata uvjerene su da se za njihovog dragog člana obitelji brine medicinski osposobljeno osoblje.

Pitam se – tko je žrtva u svemu tome?

Čitala sam svašta. Od toga da se klijente naziva ‘starim smećem’, ‘starim govnima’, ‘monstrumima’. Pa eto, čak sam pročitala da su ‘gori i od samog Hitlera’.

Pozivam sve te ‘njegovateljice’ da se odmaknu od tog posla, da ne ugrožavaju nekome taj zadnji put kojim korača i na koji ima pravo dostojanstveno otići.

Pozivam i Zoll i MDK da pooštre kontrole, da se maknu iz ‘prometa’ needucirane osobe, osobe bez humanog karaktera i narcisoidne osobe , koje omaložavaju riječ ‘starost’ i riječ ‘njega’ . U ime svih njegovateljica kojima je taj posao poziv , apeliram da se i same pokušaju boriti protiv kriminala koji se zove ‘njega’.


O autorici

Susanne Markanovic živi u Njemačkoj. Administratorica je Facebook grupa ‘Nova budućnost u Njemačkoj‘, ‘Moj život sutra…Njemačka‘ i ‘ Nova budućnost njegovatelji/sestrinstvo Njemačka i Austrija‘.

Datum objave: 11.09.2018.