Autor: CroExpress
Pod utjecajem različitih povijesnih, kako političkih, tako i ekonomskih razloga, od 14. stoljeća Hrvati su se počeli iseljavati s tadašnjih hrvatskih na druge europske prostore. Ovi prostori danas se nalaze u 12 država Starog kontinenta. Ovo je pet stvari koje morate znati o autohtonim hrvatskim manjinama.
#1 U kojim zemljama žive?
Hrvati kao autohtone manjinske zajednice žive u 12 europskih država: Republika Austrija, Republika Bugarska, Crna Gora, Češka Republika, Talijanska Republika, Republika Kosovo, Mađarska, Republika Makedonija, Rumunjska, Slovačka Republika, Republika Slovenija i Republika Srbija.
Slika iz života moravskih Hrvata autora Othmara Ružičke
#2 Koliko ih ima u kojoj zemlji?
Napomenimo kako su brojke koje ćemo iznijeti tek procjene.
Austrija (gradišćanski Hrvati) – 50.000
Bugarska – između nekoliko stotina i nekoliko tisuća
Crna Gora – 10.000
Češka – 2000
Italija (moliški Hrvati i ostali) – 16.000
Kosovo – nekoliko stotina
Mađarska – 50.000
Makedonija – 4000
Rumunjska – 6000
Slovačka – 4000
Slovenija – 55.000
Srbija – 58.000
#3 Kakav je njihov status?
Položaj i status pripadnika hrvatske nacionalne manjine različito je uređen u pojedinim državama, sukladno zakonodavstvu tih država te preuzetim međunarodnim ili bilateralnim obvezama. Opseg i razina tih prava vrlo su različiti, budući da još uvijek ne postoje čvrsti i obvezujući međunarodnopravni dokumenti iz područja zaštite nacionalnih manjina. No, smatra se da je razina manjinske zaštite izraz demokratičnosti neke države. Usto, zaštita ovisi i o brojnim povijesnim i političkim okolnostima, a te su okolnosti različite za Hrvate koji žive u 12 europskih država.
Hrvati danas većinom imaju priznati status nacionalne manjine, no nažalost, još uvijek ne u svim državama. Najkraće možemo reći da Hrvati imaju definiran status i uživaju manjinska prava, dakle da su priznati kao nacionalna manjina, sukladno zakonodavstvu pojedine države, u Mađarskoj, Rumunjskoj, Crnoj Gori, Republici Austriji, Republici Srbiji, Slovačkoj Republici, Republici Kosovo, Češkoj Republici i u Talijanskoj Republici, dok nisu priznati kao nacionalna manjina i nemaju nikakva posebna prava u Republici Makedoniji, Republici Sloveniji i u Republici Bugarskoj.
#4 Što država radi po tom pitanju?
Republika Hrvatska sklopila je bilateralne sporazume o međusobnoj zaštiti nacionalnih manjina s četiri države: s Mađarskom (1996.), Republikom Srbijom (2004.), Republikom Makedonijom (2007.) i Crnom Gorom (2011.), a radi praćenja provedbe sporazuma na razini vlada osnovani su međuvladini mješoviti odbori (dalje u tekstu: MMO). Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Središnji državni ured) koordinacijsko je tijelo i nositelj poslova u vezi s pripremom i održavanjem sjednica MMO-a. Usto, sklopljen je i Ugovor između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o zaštiti manjina (1996.), na temelju kojega nije osnovan MMO.
Slovenski Hrvati
#5 Jesu li hrvatske manjine kako predstavljene u Hrvatskoj?
Pripadnici hrvatske nacionalne manjine iz svih 12 država imaju svoje predstavnike u Savjetu Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, savjetodavnom tijelu Vlade Republike Hrvatske koje pruža pomoć Vladi Republike Hrvatske u osmišljavanju i provedbi politike, aktivnosti i programa prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
‘Hrvati već stoljećima žive u 12 navedenih europskih država i unatoč različitim teškoćama i izazovima s kojima su se suočavali i s kojima se suočavaju, uspjeli su zadržati svoj jezični, kulturni i nacionalni identitet. Središnji državni ured poduzima brojne aktivnosti kako bi se hrvatske manjinske zajednice održale, napredovale i razvijale te kako bi se, i kod njih i u domovini, razvila svijest da su one integralni dio hrvatskog naroda i hrvatskog kulturnog prostora. Od postojećih programa potrebno je istaknuti Program za udruge i zajednice hrvatske nacionalne manjine u 12 europskih država, cilj kojega je osnažiti hrvatsku zajednicu u domicilnim državama u ostvarivanju manjinskih prava te očuvati i razviti njihovu etničku, vjersku, kulturnu i jezičnu samosvijest’, stoji na stranici Središnjeg državnog ureda.
Izvor: hrvatiizvanrh.hr
Datum objave: 05.09.2018.
