Autor: Aleteia/Svjetlo Riječi
Jedna od najdražih uspomena iz studentskih dana mi je kasnovečernje hodanje po kampusu. Tada je sve bilo mirno, a zvijezde i ulična svjetla su bacala čudne sjene po tlu. U tim sam trenucima puno razmišljala i zastajala kako bih napisala nekoliko bilješki za neki od radova ili za moju poeziju.
Naravno, imala sam i mobitel koji tada još nije imao mogućnost povezivanja na Internet. Facebook i društvene mreže su se tek pojavile pa su šetnje i odlasci na predavanja podrazumijevali rastavljanje od virtualnog svijeta na neko vrijeme.
Moshe Bar i Shira Baror sa Sveučilišta Bar-Illan su proveli istraživanje kojim su željeli saznati koliki je utjecaj Interneta na odvlačenje pozornosti, odnosno je li naš um prenatrpan informacijama. Naša sposobnost za kreativno razmišljanje je umanjena jer nam je um stalno zauzet i prenatrpan informacijama. Jessica Stillman navodi kako je ‘pretrpan um’ ubojica kreativnosti.
Kada se vratim u prošlost i sjetim tih kasnonoćnih šetnji, shvaćam da kampus ipak nije mogao biti tako miran i tih. Uvijek je bilo ljudi vani, a čak i da ih nije bilo, činjenica je da se kampus nalazio pored autoceste pa se uvijek čula buka. Tišina koje se sjećam nije bila fizička nego mentalna. Bila je to tišina uma koji odmara i zbog kojeg sam tada najbolje razmišljala.
Neki od mentalnih tereta koji su trenutno prisutni u mom životu su neizbježni jer su dio života majke. Ipak, većina mentalnog nereda je upravo to – nered. Kad sam na pauzi ili na kavi, odmah uzmem mobitel i pregledavam Facebook. Čitam ono što mi je zanimljivo. Znam puno informacija o srednjovjekovnim antibioticima i zelenoj djeci. Znam i o ulozi Pruske u francuskom zakonu o majčinstvu. Ipak, sve su to samo informacije i s njima ne činim ništa.
Ne pišem više ni poeziju. Nekako mi se čini da sam sada prevelika za to, ali uopće nije problem u tome. Možda su pjesme i moje misli zagušene bukom i besmislicama s Interneta. Ne želim reći da je Internet zlo jer ću ga voljeti do zadnjeg dana svoga života, ali bila bih neiskrena kada bih rekla da moja kreativnost nije opala u ovo online vrijeme. Čeznem za tim danima kada je moj um bio tih i kada sam imala vrijeme i prostor za razmišljanje.
Sve prethodno navedeno mi je dovoljan razlog da počnem voditi brigu o tome kakvim informacijama želim hraniti svoj um. Suludo je danas se pretvarati i mobitel potpuno isključiti ili ga baciti u more jer je Internet previše važan u modernom životu, samo ga treba koristiti u prave svrhe. Zato sljedeći put kad budem u iskušenju otvoriti neki naslov, sigurno ću se upitati i razmisliti otvaram li to iz dosade, navike ili prave znatiželje. A možda ću nakon toga i ostaviti mobitel pa otići u šetnju bez njega.
Datum objave: 23.08.2018.
