Autor: Svjetlo Riječi
U Hrvatskoj katoličkoj misiji Solothurn, koju u središnjoj Švicarskoj predvodi fra Šimun Šito Ćorić, član Hercegovačke franjevačke provincije, 5. lipnja obilježena je tužna 555. obljetnica pada Bosne pod osmansku upravu. Upriličene su svete mise i predavanja kojima su se vjernici ove misije prisjetili povijesnoga događaja kad su 5. lipnja 1463. Osmanlije na prijevaru pogubili posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića u Ključu i okupirali Bosnu.
Tom prigodom u Vrtnoj umjetničkoj galeriji oko Hrvatske kuće u Oltenu otkriven je spomenik posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini Kotromanić Kosača. Izrađen je u umjetničkoj radionici Duga u Lučkom, a kraljičin lik u boji (G. Bellini, 15. st.), posebnom tehnikom prenesen na metalnu ploču, ugrađen je u mramorni spomenik.
Blagoslov spomenika upriličen je 20. svibnja ove godine pod svetom misom, uz nazočnost švicarskih crkvenih vlasti. Spomenik je otkrio predsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa Vinko Sabljo.
‘Bilo je vrlo dirljivo gledati, s kolikim zanimanjem naši ljudi i u Švicarskoj čuvaju spomen na tu našu tešku prošlost, posebice na bl. kraljicu Katarinu’, poručio je voditelj HKM Solothurn fra Šito Ćorić.
Kraljica Katarina (Blagaj k. Mostara 1424. – Rim 1478.) bila je kći Stjepana Vukčića Kosače, koji je vladao Humom, zemljopisnim područjem koje je uključivalo današnju Hercegovinu, Pelješac, područje do Cetine, Konavle i Vitaljinu. Po njegovoj tituli hercega Hum je dobio ime Hercegovina. Papa Eugen IV. piše mu 1439. kao ‘velikom vojvodi bosanskom’, moleći ga da učvrsti katoličku vjeru u Humskoj zemlji.
Katarina se udala za bosanskoga kralja Stjepana Tomaša. Za vrijeme pada Bosne, nakon smrti njezina muža i oca, Turci su joj odveli kćerkicu i sinčića, a ona je potom boravila nekoliko godina na raznim mjestima u domovini (Dubrovnik, Blagaj, Šibenik) nadajući se oslobođenju zemlje od Turaka. Zadnje desetljeće svoga života provela je u Rimu. Za kraljicu Katarinu je bila najgorča patnja što za svoju kći nikada nije ništa pouzdano doznala te što joj je sin kao veliki osmanski vojskovođa, unatoč tomu što je znao čiji je potomak, odbio svaki kontakt sa svojom majkom.
Podijelila je svoju imovinu na razne strane, od zavoda sv. Jeronima u Rimu do izgradnje crkve sv. Katarine u Jajcu, a papi ostavila krunu bosanskog kraljevstva. Jedino je tražila, ako bi se njen sin vratio kršćanstvu, da je papa preda njemu. U našem narodu, posebice u Bosni, do danas je se časti kao blaženicu i majku mučenicu.
Datum objave: 11.06.2018.
