Autor: Z.S.
Koliko puta ste na filmovima vidjeli doseljenike iz prošlosti kako sa prekooceanskog broda koji je upravo stigao na američku obalu izlaze i slobodno hodaju, zadivljeno gledajući oko sebe? Situacija u stvarnosti nije bila baš takva. Kako bi im ulazak u zemlju uopće bio dopušten, morali su proći kontrolu imigracijskih vlasti.
Ilustrovani list, prve hrvatske ilustrirane novine koje sustavno objavljuju fotoreportaže, u broju 10 iz 1914. godine pod naslovom ‘Dragovoljni prognanici: prilike i neprilike iseljenika u Americi’ na četiri su stranice objavile reportažu o tome što su useljenici prolazili pri ulasku u SAD. Između ostalog, i hrvatski.
‘Iseljavanje otima staromu svijetu njegove najbolje i najgore žitelje; najbolje jer među iseljenicima imade mnogo veoma poduzetnih, smionih i radinih ljudi. Ovi sačinjavaju život naroda. I najgori ljudi kojeg naroda također se lako miču iz domovine; nisu to samo osuđenici i bjegunci, nego i nesretnici, koji nisu uspjeli kod kuće jer ni za što ne valjaju: oni pripisuju žalosni svoj udes nesretnoj zvijezdi te si rado zamišljaju, da će pod drugim nebom biti bolje nadijeljeni. Naravno, oni se varaju te i u svojoj novoj domovini padaju u najveću bijedu’, piše Ilustrovani list.
U nastavku navodi da upravo to Amerikanci žele izbjeći.
‘Oni hoće, da njihova zemlja bude napučena jakom i radnom pasminom. Ovo izlučivanje obavlja se na jednom otoku divnog newyorškog zatona, na Ellis Islandu. gotovo milijun doseljenika obojeg spola prođe ovuda. Ti doseljenici većinom su Slaveni i Talijani, ali i narodi maloazijskih obala. Pošto se u ove narode Amerikanci ne pouzdavaju odviše, to ih potražuju dvostrukom strogošću. Oni istražuju doseljenika s gledišta fizičkoga, intelektualnoga i moralnoga, napokon i s gospodarskoga. Ako ovo istraživanje nije povoljno te ima izgleda, da bi doseljenik bio na teret prije nego elemenat bogatstva, tada ga vraćaju u Europu na trošak onog parobroda, koji ga je dovezao’, piše Ilustrovani list.
Iseljenici su u Europi, prije ukrcavanja na brod, morali odgovoriti na upitnik s do 30 upita.
‘Što se tiče putnika 3. razreda to ove iskrcaju na Ellis Islandu i odmah ih redaju među dvije ograde, gdje ih pregledava liječnik skoro kao veterinar blago, što ide na klanje. Najprije im isprekrene vjeđe (pomoću nekakve ručne sprave koju nikad ne čisti). Po tome se uvjerava ne imaju li putnici očnoga žara (trahoma). Zatim im pipa mišice, da vidi jesu li dosta jake’, piše Ilustrovani list.
Ako se liječniku nije svidjelo što je vidio, označio je doseljenika kredom pa je ovaj prošao još jedan pregled.
‘Duševno zaostalo isključeni su te se većina vraćenih odnosi na ljude nedovoljne inteligencije. No sudce, koji se bave ispitivanjem intelekta, nije baš teško udovoljiti. Tako je jednom takovome navodno duševno zaostalome postavljeno bilo pitanje: ‘Što ćete učiniti ako zakasnite na vlak?’ A kad je ovaj odgovorio da će čekati sljedeći vlak, zadovoljio se je sudac s odgovorom te dotičniku dozvolio da ostane u Americi. Ali zlo po onoga tko ne može da nekoliko komadića drveta, namještenih u jednoj škatulji, a onda izvađenih i izmiješanih, ne sastavi u prvotnom obliku; tko to ne obavi za nekoliko minuta, čini se oblastnicima preglup za Ameriku’, navodi list.
Zakon je zahtijevao da sa sobom imaju najmanje 50 dolara, ali su bile dopuštene i iznimke. Vladala je na pregledu i puritanska strogost pa su žene koje su smatrane nemoralnim ostale na opažanju dok nisu dobile vjerodostojne jamce. Ako su tri godine iza dolaska u Ameriku prijavljene ili uhapšene radi nećudorednosti, otpravljene su natrag u Europu. Tako je bilo i sa zločincima.
Većina doseljenika na Ellis Islandu ostajala je pola dana, ali neki su morali ostati i po nekoliko tjedana.
‘U posljednjoj dvorani na Ellis Islandu, kroz koju prolazi doseljenik, namještene su blagajne raznih željeznica, da si putnici mogu odmah nabaviti vozne karte. Kad izlaze iz dvorane imaju svi poveće znakove. Vani ih poredaju prema kolodvorima, s kojih imadu otputovati. Velika splav ih nosi na kopno, a tad se odpućuju u svoju novu otadžbinu. Sve ovo, što je ovdje opisano, moralo je na tisuće i tisuće hrvatskih iseljenika proživjeti i propatiti. Mnogi su na ovdje rečeni način povraćeni kući u domovinu, jer nisu mogli ispuniti sve uvjete, što su ih od njih tražile američke vlasti’, navodi Ilustrovani list i za kraj zaključuje:
‘Na žalost, u Hrvatskoj imade sve više tuđinaca, a hrvatski elemenat ide preko oceana…’
Datum objave: 18.05.2018.
