Autor: CroExpress
Hrvatska je povijest puna žena koje su je mijenjale; poboljšavale društvo, istraživale, pisale, pjevale, osvajale sportske medalje, fotografirale… Ovo je njih 25 kojima na Dan žena odajemo počast. Naravno, ima ih još na desetke – ovo je tek jedan skroman odabir uspješnih među uspješnima.
Milka Babović (1928.) cijenjena je televizijska novinarka koja je prije novinarske karijere bila jedna od najboljih hrvatskih atletičarki. Nekadašnja prvakinja Jugoslavije na kratkim stazama bila je prva urednica sportske redakcije Televizije Zagreb, te sportska komentatorica koju su jednako cijenili i publika i kolege. Dobitnica je priznanja ‘Milan Grlović’ za doprinos u radu Hrvatskog novinarskog društva, a nekoliko je puta proglašavana najboljom sportašicom u bivšoj Jugoslaviji.
Ruža Pospiš-Baldani (1942.), hrvatska operna diva svjetskoga glasa, za čitave svoje 40-godišnje karijere ostala je vjerna zagrebačkoj operi, ali je usporedno stjecala svjetski ugled. U Metropolitanu je debitirala 1966. kao Maddalena u ‘Rigolettu’, a 1970. angažirana je u Metu kao Carmen u režiji Jean-Louisa Barraulta. Nastupala je na prestižnim svjetskim pozornicama od Covent Gardena i Bečke državne opere do Carnegie Halla, Madrida i Scale, a u Vatikanu je pjevala pred Ivanom Pavlom VI.
Zlata Bartl (1920.-2008.), profesorica kemije, fizike, matematike, meteorologije i mineralogije, izumila je 1959. najpoznatiji hrvatski brand – Vegetu. U Podravci se zaposlila 1955. kao kemijski tehničar, a već dvije godine poslije na njenu inicijativu pokrenuta je proizvodnja dehidratiziranih juha. Odlikovana je Redom Danice s likom Nikole Tesle, a 1998. Hrvatska gospodarska komora dodijelila joj je Zlatnu kunu za životno djelo. Ime Zlate Bartl nosi zaklada za promicanje i poticanje stvaralačkog znanstvenoistraživačkog rada među visokoobrazovanim mladim ljudima.
Đurđica Bjedov (1947.), hrvatska plivačica, još 1968. na Olimpijadi u Meksiku pobijedila je u disciplini 100 m prsno i osvojila prvu zlatnu olimpijsku medalju te srebrnu na 200 metara prsno. Nakon što se prestala aktivno natjecati posvetila se treniranju mlađih naraštaja.
Vesna Butorac-Blaće (1943.) jedna je od najpoznatijih balerina u povijesti hrvatskog baleta. Od 1961. bila je baletna solistica zagrebačkog HNK, a svojim prvim većim solističkim nastupom u ‘Labuđem jezeru’ započela je plodnu plesačku karijeru. Godine 1966. otišla je na usavršavanje u Petrograd, a već sljedeće postala je primabalerina. Članicom New London Balleta postala je 1971., a potom i dugogodišnja stalna gošća kazališta u Grazu. Uz gostovanja diljem Europe, često je nastupala i u azijskim gradovima. Nagradu grada Zagreba dobila je 1973. 
Vesna Butorac Blaće (foto: enciklopedija.hr)
Mariju Braut (1929.-2015.) često se naziva prvom damom hrvatske fotografije. Svoje je fotografije prvi put izložila 1969. s Petrom Dapcem u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu, a do danas je snimila brojne cikluse fotografija. Među njima posebno mjesto zauzima ciklus Zagreb i Zagrepčani, kojim se Marija Braut potvrdila kao nasljednica ‘zagrebačke škole’ fotografije koja se afirmirala tridesetih godina 20. stoljeća.
Simona Šandrić-Gotovac, hrvatska liječnica i voditeljica Kardiološkog odjela Poliklinike Agostino Gemelli u Rimu, vrhunski je stručnjak za neinvazivnu dijagnostiku kardiologije. Udovica političara Vlade Gotovca redovita je profesorica na Katedri za kardiologiju rimskog Katoličkog sveučilišta ‘Sacro Cuore’, a proslavila se kao članica liječničkog tima pape Ivana Pavla II.
Sibila Jelaska (1938.), doktorica bioloških znanosti, redovita sveučilišna profesorica i redovita članica HAZU, jedna je od najistaknutijih hrvatskih znanstvenica. Posvetila se istraživanjima na području razvojne biologije biljnih organizama i biotehnologije, te je autorica udžbenika Kultura biljnih stanica i tkiva. Do danas je objavila stotinjak radova i priloga, a 2000. dodijeljena joj je državna nagrada za životno djelo. 
Sibila Jelaska
Jelena Slavna bila je hrvatska kraljica, žena kralja Mihajla Krešimira II. Nakon njegove smrti 969. godine vladala je kao regentkinja svog malodobnog sina Stjepana Držislava. Bila je omiljena u narodu, stoga i nadimak ‘Slavna’.
Jelena Slavna navodno je podrijetlom iz najmoćnije zadarske patricijske obitelji Madijevaca. Prema Tomi Arhiđakonu, dala je sagraditi dvije crkve u Solinu. Crkvu svetog Stjepana, koja je služila kao grobnica kraljeva i crkvu svete Marije na Gospinu otoku kao krunidbenu baziliku. Nakon smrti 976. godine, pokopana je u atriju Svetoga Stjepana zajedno sa suprugom, a još u 13. st. solinski su benediktinci obilježavali spomen na nju.
Nada Klaić (1920. – 1988.), istaknuta hrvatska povjesničarka, bila je najutjecajniji hrvatski medijevalist 20. stoljeća. Nastavno i znanstveno djelovanje započela je na Filozofskom fakultetu, a nastavničku karijeru okrunila je kao redovita profesorica hrvatske srednjovjekovne povijesti od 1969. do svoje smrti 1988. Kolege i studenti pamte je kao izvrsnu nastavnicu. Tijekom više desetljeća proučavala je srednjovjekovnu hrvatsku povijest, a rezultate svojih opsežnih analitičkih istraživanja objavljivala je u mnogim časopisima i zbornicima.
Janica Kostelić (1982.) najbolja je hrvatska skijašica svih vremena. U svijetu sporta cijene je zbog vrhunskih rezultata ostvarenih unatoč čestim ozljedama i teškim oporavcima. Tako je ubrzo nakon ozbiljne ozljede i operacije koljena 2001. osvojila Svjetski skijaški kup, a sljedeće godine izborila se za tri olimpijska zlata i jedno srebro. Godine 2003. ponovno je osvojila Svjetski kup, a 2005. je osvojila tri zlatne medalje na Svjetskom kupu. Iduće godine je na ZOI osvojila zlatnu medalju te se 2007. umirovila zbog čestih ozljeda.
Akademkinja Jelena Krmpotić-Nemanić (1921.-2008.), autorica udžbenika Anatomija čovjeka prema kojem se i danas na hrvatskim medicinskim fakultetima obrazuju budući liječnici, jedan je od najvećih autoriteta na području medicine. Pod njezinim vodstvom Zavod za anatomiju se razvio od klasične anatomske ustanove u Institut sa suvremenim programom istraživanja, a njezini su radovi citirani i u vodećim svjetskim udžbenicima. U bivšoj Jugoslaviji odlikovana je Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima, 1980. primila je Nagradu za životno djelo, a 1996. od predsjednika Republike Hrvatske Orden Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.
Političarka Savka Dabčević-Kučar (1923.-2009.) od 1967. do 1969. bila je predsjednica Vlade SR Hrvatske. Kao predsjednica CK SKH s Mikom Tripalom bila je na čelu Hrvatskog proljeća. Komunistički vrh predvođen Josipom Brozom Titom na sjednici održanoj u Karađorđevu eliminirao je Savku Dabčević-Kučar i njezine suradnike iz Partije, a poslije su mnogi disidenti osuđeni i na zatvorske kazne. Njoj je bilo onemogućeno bilo kakvo javno istupanje sve do 1990. i uvođenja višestranačja. Na prvim izborima u svibnju 1990. predvodila je Koaliciju narodnog sporazuma, a krajem iste godine postala je predsjednica novoosnovane Hrvatske narodne stranke. Sredinom 90-ih povukla se iz aktivne politike.
Opernu divu Zinku Kunc (1906. – 1989.) pjevanju je podučavala Milka Trnina, a prvi put je nastupila u operi u Zagrebu 1927. kao Leonora u Verdijevu ‘Trubaduru’. Nakon toga redovito je nastupala u Zagrebu, Ljubljani, Pragu i Dresdenu. U Metropolitanu je prvi put nastupila 1937. ponovo u ulozi Leonore u ‘Trubaduru’. Tada je, na nagovor osoba iz Metropolitana, promijenila prezime iz Kunc u Milanov, no 1947. nakratko je napustila Metropolitan jer se nije slagala s tadašnjim glavnim direktorom Edwardom Johnsonom. Zadnji nastup imala je 1966. 
Zinka Kunc
Nives Kavurić-Kurtović (1944.-2016.), istaknuta zagrebačka slikarica, dobitnica nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo na području likovnih i primijenjenih umjetnosti. Umjetnica hvaljenog likovnog opusa, diplomirala je na Akademiji u Zagrebu 1962., bila je suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića, profesorica je na Akademiji u Zagrebu, a samostalno je izlagala u Zagrebu, Puli, Osijeku, Beču, Karlovcu, Luzernu, Splitu, Torinu, Ljubljani i Milanu.
Dora Maar (1907. – 1997.), pravim imenom Henriette Theodora Marković, ušla je u povijest umjetnosti kao partnerica Pabla Picassa. Oboje su voljeli umjetnost i bili u strastvenoj ljubavnoj vezi koja je trajala sedam godina, nakon što su se 1936. upoznali u pariškom ‘Cafe des Deux Magots’. Dora Maar prva je fotografkinja koja je Picassa snimala dok je stvarao svoja djela. Njen arhiv čuva negative i slike koji su postale nezaobilazan materijal u analiziranju Picassova stvaralaštva.
Ivana Brlić-Mažuranić (1874. – 1938.), često nazivana hrvatskim Andersenom, u Hrvatskoj i svijetu priznata je kao jedan od najznačajnijih pisaca za djecu. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Pozornost književne publike skrenula je na sebe 1913. romanom za djecu ‘Čudnovate zgode šegrta Hlapića’, a njenim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka ‘Priče iz davnine’ iz 1916., koja sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Akademija ju je dva puta predlagala za Nobelovu nagradu, a 1937. postala je njen član, kao prva žena kojoj je dodijeljena takva čast.
Vesna Parun (1922.-2010.) jedno je od najznačajnijih imena hrvatske suvremene poezije. Objavila je više od trideset zbirki poezije i desetak knjiga dječje poezije a autorica je brojnih radiodrama. Dobitnica je brojnih priznanja, među kojima Nagrade grada Zagreba, ‘Vladimira Nazora’, ‘Gregora Viteza’ te Goranova vijenca.
Vesna Parun
Dora Pejačević (1885. – 1923.) prva je žena skladateljica u Hrvatskoj. Svoju prvu skladbu napisala je već u 12. godini, glazbeno obrazovanje započela je u Zagrebu, a nastavila u Dresdenu i Munchenu. Živjela je usamljeno, ne uklapajući se u aristokratsko okružje u kojem je bila. Iza nje je ostao bogat opus od 58 djela od kojih mnoga nisu objavljena, ali se čuvaju njihovi rukopisi.
Slikarica Slava Raškaj (1877. – 1906.) slikati je učila na tečajevima kod slikara Bele Čikoša Sesije. Prepoznatljiva po nizu tamnih mrtvih priroda, gvaširanih akvarela ispunjenih neobičnim predmetima, prvi je atelje imala u nekadašnjoj mrtvačnici, danas Akademiji likovne umjetnosti, gdje je slikala svoje prve akvarele. Gluhonijema umjetnica, povučena i zatvorena u svoj svijet 1898. izlagala je na izložbama Društva hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, te 1899. u St. Peterburgu i Moskvi. Godine 1902., zbog napredovanja bolesti i stanja potpune rastresenosti, agresivnosti i depresivnosti, smještena je u Zavod za umobolne u Stenjevcu i umire nakon teške bolesti.
Mia Čorak Slavenska (1916. – 2002.), hrvatska balerina, s 12 godina počela je raditi samostalne programe, s 13 je već bila solistica, a s 18 prva domaća primabalerina zagrebačkoga baleta. Studirala je u Beču kod Gertrude Krauss, Raimundija i Duboisa, a potom i u Parizu kod Preobraženske, Kšesinske i Egorove. Unatoč njezinim uspjesima, njeni umjetnički kriteriji nisu odgovarali tadašnjim kulturnim vlastima pa joj je zabranjen nastup. Kada je za vrijeme svjetske izložbe u Parizu trebala nastupiti na službenoj jugoslavenskoj priredbi, iz beogradskog ministarstva stigao je telegram zabrane s obrazloženjem da je premlada da predstavlja državu.
Milka Trnina (1863. – 1941.) hrvatska je operna diva. Postigla je velik uspjeh na europskim i američkim pozornicama, a kao prvakinja dvorske opere u Munchenu gostovala je u Zagrebu pjevajući na hrvatskom 1898. u vrijeme jakog pritiska mađarizacije i germanizacije. Hrvatsko narodno kazalište imenovalo ju je svojom počasnom doživotnom članicom. Nakon što je svoju oproštajnu predstavu izvela u korist Društva za poljepšavanje Plitvičkih jezera, u znak zahvalnosti Društvo je jedan od najljepših plitvičkih slapova prozvalo slapom Milke Trnine.
Marija Jurić Zagorka (1873. – 1957.) prva je hrvatska novinarka i jedna od najvećih hrvatskih književnica. U vrijeme svog djelovanja sudjelovala je u političkim borbama, te bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije. Istodobno, pisala je feljtonske romane, a publika je ‘gutala’ njezina djela ‘Gričku vješticu’, ‘Plamene inkvizitore’, ‘Gordanu’, ‘Jadranku’, ‘Kćer Lotrščaka’, ‘Kneginju iz Petrinjske ulice’. Njezine autorske početke obilježio je anonimni tekst ‘Jedan časak’ u zagrebačkom Obzoru, nakon čega je na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera postala članica uredništva toga lista.
Katarina Zrinski (1625. – 1673.), kći Vuka Krste Frankopana i žena Petra Zrinskog, najstarija je do sada poznata hrvatska književnica. Rodila se 1625. u dvorcu u Bosiljevu. Nakon sloma Zrinskih i Frankopana, Katarina i njezina najmlađa kći Zora Veronika pod jakom stražom odvedene su u zatočeništvo u Graz, gdje je ona izložena poniženjima i patnjama. Shrvana tugom i bolešću, umire u samostanu sestara dominikanki. Godine 1661. objavila je u Mletcima osebujan molitvenik Putni tovaruš, jedno od najznačajnijih djela ne samo hrvatske molitveničke literature, nego i hrvatske barokne književnosti u cjelini.
Cvijeta Zuzorić (1552. – 1600.), dubrovačka plemkinja, poznata je kao muza i lik koji su u svojim djelima slavili hrvatski i talijanski književnici. Uglavnom je bila riječ o piscima koji su se okupljali u njezinu salonu u Firenci. Cvijeta Zuzorić i sama je bila pjesnikinja, a u Dubrovnik se vratila 1570., kada je njezin muž imenovan konzulom u Dubrovniku.
Izvor: nacional.hr
Datum objave: 08.03.2018.
