Autor: Zoran Stupar
Carol Ann Kasun Dixson (62) iz Manistiquea, Michigan, čistila je očevu kuću prije nekoliko godina nakon što joj je otac preminuo. Tijekom čišćenja pronašla je nešto što ju je vratilo cijelo stoljeće u prošlost – putovnice svoje bake Bare i djeda Ivana koje su imali sa sobom kad su 1912. došli u Ameriku.
– Moji baka i djed imali su sedmero djece, a moj otac bio je najmlađi. Ja još uvijek živim u zajednici u koju su se oni doselili, u Manistiqueu, na sjevernoj obali jezera Michigan – priča nam Carol Ann.
Baka i djed imali su, kao što smo spomenuli, sedmero djece – Angela (Angelina), Edward (Slavoljub) i Katherine (Kata) rođeni su prije preseljenja u Ameriku, a John, Anna Maria, Amelia Margaret i njen otac Francis nakon. 
– Često sam pitala baku koje je njeno djevojačko prezime. Uvijek bi mi rekla da je Kasun i da se svi u njenom selu prezivaju Kasun. Ovo me zbunjivalo onda, a zbunjuje me i danas. Moja baka bila je vrlo privatna osoba i nije voljela mnogo govoriti o svojoj prošlosti. Moja obitelj je, čini se, živjela u selu Kasuni u Karlovačkoj županiji, u Vinici u Sloveniji i u Bosiljevu. U raznim dokumentima naziva ih se Mađarima, Austrijancima, Hrvatima, Jugoslavenima, ali oni su se uvijek smatrali Hrvatima. Moja baka stvarno nije voljela da je se naziva Jugoslavenkom – prisjeća se naša sugovornica.
Obitelj prije rođenja oca Carol Ann
Sve su radili sami
Djed je radio u lokalnoj tvornici papira. Većina njihovih susjeda bili su imigranti, svi redom članovi crkve St. Francis de Sales, čija je danas i Carol Ann članica. Bili su tu Rozići, Frankovići, Bosanići, Barkovići…
– Obitelj je naporno radila. Imali su veliki vrt, držali kokoši, svuda hodali jer nikad nisu naučili voziti, sve radili sami. Mnogo toga ostalo je u kući kad je moj otac umro – preša za grožđe, alati, posuda za kiseljenje zelja, pokrivači… Imam nekoliko pokrivača koje je baka izradila. Još su uvijek lijepi i u dobrom stanju. Moj otac mi je pričao kako su se baka i njene prijateljice nalazile da bi ih ručno izrađivale – priča Carol Ann.
Obiteljska kuća. Otac Carol Ann je srednje dijete na stepenicama. Ostalo su djeca iz susjedstva.
Prisjetila se i jednog bizarnog detalja iz prošlosti svoje obitelji.
– Još jedan Kasun, zvali smo ga stric Matt, je živio s našom obitelji. U jednom trenutku života amputirali su mu nogu, koja je zatim pokopana na grobnom mjestu gdje i moj djed! A kad je umro pokopan je na drugom grobnom mjestu.
Djed joj je umro 1960., a baka kad je imala 22 godine.
– Dala mi je svoj vjenčani prsten kad sam navršila 18. Kakvo blago! Kao moderna američka djevojka uvijek sam bila fascinirana time da moja baka nikad nije nosila hlače. Uvijek je bila u haljini, čak i tijekom najhladnijih dana, čak i kad je radila u vrtu – govori Carol Ann.
– Baka i druge žene išle su na misu gotovo svakog dana. Misa je bila u 6 ujutro, mislila sam da su lude! Moj otac, tete i stričevi su svi pohađali katoličke škole. A na veliko nezadovoljstvo moje bake, sinovi su svi oženili protestantkinje. Dvije kćeri udale su se za katolike, jedna za rastavljenog katolika, a jedna se nije udavala – priča Carol Ann.
Planira doći u Hrvatsku
Njena znatiželja oko domovine svojih predaka rezultirala je odlaskom u Hrvatsku 2007. godine.
– Nisam tad znala gdje je moja obitelj živjela. Imala sam bakin album u kojem je bilo mnogo fotografija Plitvica. Govorila mi je kako su lijepa. I moram se složiti s njom! Posjetila sam Zagreb, Plitvice i nekoliko manjih mjesta – prisjeća se naša sugovornica.
Sada se u Hrvatsku želi vratiti pa planira dolazak ove godine. Planira pronaći dom svojih predaka i, nada se, nekog iz obitelji. Ima i veliku želju kupiti narodnu nošnju kako bi je ponosno nosila na festivalu narodnosti u svojoj zajednici i na nacionalnim misama u svojoj crkvi.
Datum objave: 14.02.2018.
