Autor: CroExpress
Književna večer s pjesnicima Sonjom Manojlović i Dragom Štambukom održana je u ponedjeljak, 6.11. u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beču u sklopu Godine kulture Hrvatska-Austrija. Dvoje je pjesnika brojnoj publici predstavilo svoj pjesnički opus kojeg je na njemački preveo Klaus Detlef Olof.
Večer je započela čitanjem poezije u izvorniku i prepjevu, nakon čega je nastavljen razgovor s umjetnicima kojeg je vodio Domagoj Marić iz Veleposlanstva RH u Beču, a u kojem su se dugogodišnji prijatelji Sonja Manojlović i Drago Štambuk prisjetili starih dana i pjesničkog razvitka u kojem su se međusobno pratili, ali i osvrnuli na položaj pjesnika u današnjem društvu i neupitnu važnost poezije za očuvanje i razvoj književnog jezika. Brojna bečka publika s velikim je zanimanjem pratila odabir poezije po izboru autora i uživala u njemačkom prepjevu spomenutih djela.
Sonja Manojlović rođena je u Zagrebu 1948. godine. S objavljivanjem brojnih knjiga poezije započela je još kao srednjoškolka, a nastavila kao studentica filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesme Sonje Manojlović su uvrštene u brojne antologije, nagrađivane i prevođene na dvadesetak jezika. Do sada je objavila niz zbiraka poezije, među koje spadaju ‘Dobri za sve’ (Zaprešić, 2016.), ‘Daj naslov’ (Zagreb, 2013.), ‘A sa šest labradora na more putovat ću’ (Zagreb, 2012.), ‘Hod na rukama’ (Zagreb, 2010.) i dr. Za svoj pjesnički rad dobila je niz nagrada od kojih se ističu nagrada za pjesnički opus i ukupan prinos hrvatskoj književnosti Goranov vijenac 2016., nagrada za pjesnički doprinos svjetskoj poeziji International Michael Madhusudan Datta Award te nagrada za izvrsnost u poeziji iz Osake (Japan).
Drago Štambuk rođen je 1950. u Selcima na otoku Braču. Nakon Završene gimnazije u Splitu i Medicinskog fakulteta u zagrebu seli u London, gdje se početkom devedesetih priključuje diplomatskoj službi. Veleposlaničku dužnost obnašao je u Indiji i Šri Lanki (od 1995. do 1998.), u Egiptu i većem broju arapskih zemalja (od 1998. do 2000.), u Japanu i u Republici Koreji (od 2005. do 2010.) i konačno u Brazilu, Kolumbiji i Venezueli (od 2011. do 2015.). Do sada je objavio nekoliko desetaka zbiraka poezije, antologija, prijevoda, jezikoslovnih rječnika i ogleda, a istaknuo se i na terminološkom planu, uvodeći niz hrvatskih termina za ustaljene tuđice u hrvatskom jeziku. Sustavno se zalaže za razvoj i popularizaciju pjesništva, pa je 1991. utemeljio svehrvatsku jezično-pjesničku smotru ‘Croatia rediviva ča-kaj-što’, na kojoj je do sada sudjelovao niz čakavskih, štokavskih i kajkavskih pjesnika, u sklopu koje se svake godine jedan pjesnik odlikuje nagradom Maslinov vijenac. Ideja manifestacije je naglasiti trojstvenost hrvatskog jezika u prema kojoj sva tri narječna u jednakoj mjeri čine hrvatsku književnu i jezičnu tradiciju, a koja je sažeta u krilatici ‘zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što’.
Datum objave: 09.11.2017.
