Autor: Z.S./The Oz Couple
Kako to izgleda kad Amerikanka dođe raditi u Sydney? Na blogu The OZ Couple američka marketinška stručnjakinja opisuje svoje preseljenje iz stresnog i neurotičnog New Yorka u opušteni Sydney. Prenosimo najzanimljivije dijelove.
(…)
‘Rukovala sam se sa dvojicom šefova koji su me odveli u konferencijsku salu. Sjeli smo. Ja uspravno, s prekriženim nogama, spremna na teška pitanja. Oni opušteni, s ‘japankama’, ležerni. Koje je bilo prvo pitanje?
‘Hoćete li nešto popiti? Pivo? Jabukovaču?’
Što? Je li to trik pitanje? Nisam znala što da kažem pa sam pustila čeljust da mi visi.
‘Oh, ajde, pijemo! Četvrtak je popodne! Donijet ću vam jabukovaču’, rekao je jedan od šefova i uputio se prema mini frižideru u kutu.
I to je odredilo ton razgovora.
Pričali smo dvadeset minuta. Ne šalim se. Prilično sam sigurna da restorani intervjuiraju perače suđa duže od toga. A većina razgovora nije imala nikakve veze s mojim vještinama ili karijerom već sa klokanima i kako je lijep New York za vrijeme božićnih blagdana.
Izašla sam ne znajući je li sve prošlo jako dobro ili jako loše.
Za 24 sata sam saznala da sam zaposlena. To je bilo lako.
Uredska kultura
Australija ne brine previše o pravilima. (…)
Koncept ljudskih resursa nije ono što je u SAD-u. Radila sam u nekoliko ureda u Sydneyu i izračunala oko 800 kršenja pravila.
Ušla sam u ured i vidjela kolaž crteža penisa na zidu.
Upoznali su me sa direktorom kojeg zovu ‘Stara jaja’.
Čula sam ‘That’s what she said’ 16 puta tijekom jednog sastanka. I to od čovjeka zaduženog za ljudske resurse.
Kad dođete iz SAD-a raditi u australski ured osjećat ćete se blago seksualno napastvovanima tijekom prvog radnog dana. Isprva je šokantno, ali naviknete se. Nemojte me krivo shvatiti, Australci nisu zločesti, upravo suprotno. Toliko su opušteni da se naljute ako se vi uvrijedite na nešto što kažu. Ako imate problema sa seksualnim humorom, VI ste čudni.
A sad ne mogu zamisliti da radim u drugačijem okruženju.
Anti-uredska kultura
Napokon, ne možete govoriti o poslu u Australiji bez govora o petku.
Bio je to moj prvi petak u Sydneyu i moji kolege u podne su objavili da ćemo svi ići na ručak u obližnji pub.
O, lijepo, pomislila sam. Vjerojatno neka posebna prigoda. Nečiji rođendan, možda?
Došli smo u pub i mjesto je bilo PREPUNO. Je li nacionalni praznik? Mislim, zar ti ljudi ne rade?
Očito ne. Shvatila sam da ovo nije posebna prigoda niti mora biti. Bio je petak i to se petkom radi u Australiji. Ostavite posao u 13 sati, možda se vratite u 15 ako imate nešto hitno za napraviti. U suprotnom, možete ostati u pubu do 17 a onda, zašto ne bi ostali i cijelu noć?
U SAD-u sam rijetko išla na ručak, kamoli da traje nekoliko sati, a posebno ne u ustanovu u kojoj se pije. (A radim u marketingu!). Ovdje, posao može čekati. Petak je i zaradili ste si burger i hladno pivo i nijedan šef vam neće reći da ima važnijeg posla. Uglavnom zato jer on ili ona piju s vama. Vjerojatno i više od vas. Zato se opustite. (…)
Datum objave: 23.10.2014.
