Autor: Međugorje Info
Ovo je naša djevojčica Mihaela. Danas ima tri i pol godine! Još za vrijeme trudnoće, mnogi liječnici ginekolozi savjetovali su mi da napravim amniocentezu pa potom i abortus ako se dokaže da naše dijete nije genetski zdravo, budući da su na ultrazvuku otkrili da ima između ostalog, i jednu od najtežih srčanih grešaka, transpoziciju velikih krvnih žila.
Bilo je jako teško, ali nismo posustajali! Krenuli smo tada po prvi puta na duhovne obnove. Puno smo molili i puno su drugi molili za nas. Samo njezino rođenje bilo je već veliko Božje čudo! Naša Mihaela rodila se jako sićušna, sa svega 1490 grama. Prva dva mjeseca svojega života, provela je u inkubatoru spojena na aparat za disanje, puno drugih cjevčica i monitora, uspavana jakim sedativima jer i najmanji pomak ugrozio bi njezin život. Kada je ipak malo dobila na kilaži, hitno je, uz moju pratnju, prebačena avionom u Austriju kako bi se tamo napravila operacija srca.
Mihaela je prije polaska dobila tešku upalu pluća,bila je jako slaba i nisu znali kako će podnijeti put. Operaciju prvih tjedan dana nije bilo moguće izvesti, a stanje se sve više pogoršavalo. Izdržala je i tu veliku kušnju! Nakon operacije, deset dana naša je djevojčica provela u induciranoj komi budući da je prsni koš morao ostati otvoren. Puna tri mjeseca, ona se borila kao lavica i hrabro podnijela jos dva zahvata na srcu!
Vjera mi je tada jedino davala snagu jer bilo je neopisivo teško gledati kako se dijete bori za život. Bilo je dana kada nisam stizala ništa jesti jer svaki njen plač značio bi da je moraju ponovno uspavati tako da bi je nosila samo da je umirim. Naša Mihaela imala je i veliki rascjep nepca što je često dovodilo do povraćanja, a jednom prilikom njeno maleno beživotno tijelo samo se zgrčilo na mojim rukama i prestalo disati.
Hvala dragome Bogu, liječnici su i toga puta brzo reagirali! Nisam više razmišljala o povratku doma. Bilo je važno samo da smo zajedno i da diše. Moja mama tada je otišla na hodočašće u Međugorje. Toga jutra u našu je sobu ušla skupina liječnika, tzv.vizita, kao i svakoga dana i saopćili mi da u petak idemo kući! I to svojim autom! Od pozitivnog šoka sam zanijemila budući da je naša djevojčica još uvijek ležala nepomično u krevetu sa sondom za hranjenje. Tada sam nazvala mamu koja je upravo bila na Brdu ukazanja moleći Gospu za pomoć. Svi prisutni tada su se zagrlili slaveći Gospodina!
Foto: Međugorje Info
Naša Mihaela vratila se doma za blagdan Srca Isusova. Prošle godine kao i ove, svi skupa otišli smo u Međugorje zahvaliti se Gospi. U studenome je Mihaela imala još jednu tešku operaciju srca koja je trajala gotovo devet sati. Čudesno se oporavila i već šesti dan liječnici su odlučili da može ići kući!
Ovoga ljeta, penjala se na Brdo ukazanja gotovo trčeći i držeći nas za ruke! Ljutila bi se svaki puta kada smo je htjeli nositi brinući se za njezino zdravlje budući da je bila velika vrućina. Grlila je i ljubila Gospu toliko da sam je jedva odvojila!
Jednu večer prije spavanja, Mihaela je položila ruku na moje rame i izmolila Zdravo Mariju! Pomolile smo se i zaspale. Nakon dva dana, napravila je isto. Upitala sam je tko ju je to naučio, a ona je odgovorila: ‘Ona žena koja je molila za moje srčeko, ona iz Međugorja!’
Kad sam je pitala gdje je bila ta žena, rekla je da je na livadi tamo pokraj crkve. Imala je haljinu i papuče. Bila je lijepa, a u ruci je držala zvijezdu. Pitala sam što joj je rekla ta žena, a ona kaže: ‘Rekla mi je da se molim Kraljici mira.’ Drugi dan pokazala sam joj Gospinu sliku iz knjige o Međugorju , a ona je rekla, to je bila ta žena! Suze su same potekle!
Datum objave: 27.10.2017.
