Autor: Zoran Stupar
Teško je uopće i zamisliti kakav je život Valerie Maples (55) imala. Pokopala je četvero djece i jednog supruga, a drugi suprug Doug je kvadriplegičar. No, Valerie je nevjerojatna žena. O svemu tome priča kao o životnim činjenicama, a utjehu i zanimaciju ovih dana traži u istraživanju svojih hrvatskih korijena.
S 15 je godina slomio vrat
Valerie sa svojim drugim suprugom Dougom živi u Tupelu (Mississippi), mjestu poznatom kao rodnom gradu kralja rocka, Elvisa Presleya. Doug (60) je već 45 godina kvadriplegičar. S 15 je godina slomio vrat u srednjoj školi, igrajući američki nogomet. Prije tri i pol godine zbog serije grešaka liječnika postao je ovisan o disanju uz pomoć ventilatora. S Valerie će idućeg mjeseca proslaviti 22. godišnjicu braka, u koji su ušli nakon što je njen prvi suprug preminuo.
Valerie je imala četvero djece. Svih četvero imali su posebne potrebe. Svih četvero preminuli su. Prvi sin Drew umro je 1993. od tumora na mozgu, prije braka s Dougom. Drugi sin Jorge preminuo je od respiratornih komplikacija 2006. Nekoliko mjeseci kasnije bitku s bolešću izgubila je i starija kćer Cindy. Prije tri godine mlađa Nicole preminula je zbog komplikacija kod operacije kralježnice. Sve četvero djece bila su posvojena. Valerie i njen prvi suprug posvojili su dvoje, jedno je Valerie posvojila nakon smrti prvog supruga, a Nicole su posvojili zajedno.
– Doug je veliki čovjek jer je ušao u brak sa mnom i troje vrlo specijalne djece s posebnim potrebama. Ja sam ih ‘izabrala’ i znala sam u što se upuštam. On je ‘uskočio’ i vjerovao. Snažna vjera uvijek je bila naša jezgra – priča nam Valerie.
Kako čovjek uopće preboli smrt četvero djece?
– Vjera! Doug i ja smo blagoslovljeni što smo mogli naučiti tako mnogo od svake od naših četvero nevjerojatne djece. Bili smo blagoslovljeni s više vremena s djevojkama nego što su liječnici i sanjali i obje su odabrale širiti vjeru kako bi drugima pokazale moć suosjećanja i molitve. Nikad nismo bježali od teških tema, razgovarali smo o životu, smrti i onom što dolazi poslije i na taj način smrt gubi svoju moć. Nedostaju nam naša predivna djeca, ali, najvažnije od svega, često nas podsjećaju kakvu su razliku napravila u životima drugih u svom relativno kratkom boravku na zemlji. Nikad se nisu sažalijevala, cure su razumjele svoju smrtnost i izabrale su činiti koliko god mogu, koliko god dugo to mogu. Doug i ja smo vrlo ponosni na ono što su napravile i na njihov utjecaj na naše živote. Dale su nam dar ljubavi i smijeha i produbile našu vjeru i brak.
Genealogija – prozor u svijet
Valerie je po majčinoj strani porijeklom iz Hrvatske. Njezini pradjed i prabaka su došli u SAD 1911. Njen pradjed nekoliko se puta vraćao u Hrvatsku, a nakon što se treći put oženio ostao je u Hrvatskoj. Majčini roditelji posjetili su ga 1970-ih godina, nekoliko mjeseci prije nego je umro. Poznata obiteljska prezimena su joj Klemenčić, Čanić, Kaluđer i Dragičević. Ove i slične zanimljivosti o svom obiteljskom stablu Valerie istražuje ovih dana, dok ne njeguje Douga. Zbog njegovog zdravstvenog stanja ne mogu putovati pa su joj istraživanja hrvatskih korijena prozor u svijet.
– Moji pradjed i prabaka su s kćeri došli iz Hrvatske i selili se po cijelim SAD. Jedna prateta je rođena u Utahu, moj djed je rođen u Wyomingu pa se preselio u Minnesotu. Majka mi je odrasla u okolici Detroita pa preselila u Wisconsin zbog školovanja, gdje se udala za mog oca. Nas četvero djece rođeni smo u Wisconsinu, ali smo se raselili. Majka trenutno živi sa najmlađom sestrom u Pennsylvaniji. Jedna sestra živi na Floridi, brat u Michiganu, a ja sam u Mississippiju – pojašnjava nam Valerie.
Majka joj je trenutno lošeg zdravlja, ali je zanima kćerino genealoško istraživanje. Za rođendan joj je Valerie pripremila tradicionalni hrvatski kolač poviticu i oduševila je. Prisjetila se kako ju joj je majka, Valeriena baka, pripremala kad je bila dijete.
– Voljela bih putovati i prije i jesmo, ali sad mi kompjuter mora biti dovoljan. Želim zahvaliti Robertu Jerinu i Facebook grupi ‘Croatian Heritage and Genealogy’ što su mi pomogli pronaći moje hrvatske korijene. Genealogija je sjajan način putovanja kad ne možete napustiti kuću – zaključuje naša sugovornica.
Datum objave: 04.10.2017.
