Autor: CroExpress
Jedan je stanovnik BiH, kako kaže, odlučio na svom primjeru pokazati što je neimaština, tuga i nostalgija, odgovarajući na napis u kojem se govori o nostalgiji prema domovini. Njegov status prenosimo iz jedne grupe u kojoj se okupljaju iseljenici i, nažalost, oni koji to žele postati.
‘Slažem se da nema raja do rodnoga kraja, ali što ću u kraju kad nemam život dostojan čovjeka? Naime, radim u jednom malom gradu u BiH, imam prosječnu plaću 550 eura. S tom svojom plaćom ja i moja supruga ne možemo živjeti, tj. preživljavamo.
Ne mogu ženu izvesti u kino na večeru, a za rođendan da joj nešto kupim i ne pomišljamo. Što je veliki problem, u nas sve je skuplje nego u Njemačkoj. Usporedbe radi, ovdje kila junetine dođe 7 eura, a u njemačkoj 3.50, to je duplo.
E sad gledajte situaciju – imam auto star 26 godina, ne može više, trebalo bi ga mijenjati, moraš na posao ići. Da kupim drugi auto moram podići kredit, a ne smijem više od 5000 KM, oko 2550 eura. Treba to i vraćati tri godine. Ako podignem kredit rata bi bila oko 85 eura, tada više nemam plaću 550 € nego 475 €. Da bi vozio novi auto, koji će opet biti star 11 do 12 godina, ja se moram odricati svega i svačega (…)
Eto ga, vidiš, bolje je patiti za rodnim krajem nego patiti i za krajem i selom i društvom kojeg ja ne mogu priuštiti. Najveća stopa stresa je u Hrvatskoj i BiH jer su ljudi u neizvjesnosti od prvog do prvog i kada će i hoće li dobiti plaću (Ili otkaz u firmi). Ovo je samo jedan od primjera, a gorih od mene ima na stotine.
I da zaključim, ako se slažete bolje je imati nego ne imati, bolje je živjeti gdje bilo, a sigurno financijski, nego u rodnom kraju i preživljavati od jutra do sutra.Nadam se da će mnogi shvatiti poantu priče.’
Datum objave: 18.09.2017.
