Autor: Gojko Borić

Glasoviti, ali i osporavani njemački kardinal Joachim Meisner blago je u Gospodinu preminuo u 83. godini života na godišnjem odmoru u Bad Füssingu s molitvenikom u ruci. Spadao je među one njemačke biskupe koji su označavani kao najkonzervativniji, ali on je stalno naglašavao da se samo pridržava katekizma Katoličke Crkve.

Rođen je u njemačkom Breslau, danas poljskom Wroclawu. Prije dolaska u Köln na mjesto nadbiskupa najbogatije svjetske dijeceze (godišnji proračun veći od vatikanskoga), službovao je kao biskup u uglavnom protestantskom i ateističkom Berlinu, tada u komunističkoj istočnoj Njemačkoj. Bio je miljenik papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., sa sadašnjim pontifexom Franjom nije se baš slagao, ali u mirovini to mu nije bilo teško podnositi. Prema onoj rimskoj da o ‘mrtvima samo najbolje’ danas svi hvale postojanost, upornost i principijelnost kardinala Meisnera, no za njegova života mnogi su ga osporavali.

Bio je žestoki protivnik svih modernizacija Katoličke Crkve, pa je jednom čak rekao kako ne bi bilo strašno ako bi Crkva postala brojčano još manja kao za vrijeme rimskih katakomba, što je valjda bila šala. Svojom strogošću odudarao je od poznatog ‘porajnskoga katolicizma’ prema kojemu se, opet šaljivo rečeno, zahvaljujući milosti ispovijedi i pričesti smije griješiti, ali on se u Kölnu ipak snašao pozivom karnevalistima da dođu u glasovitu gotičku katedralu i postavši počasnim članom mjesnog nogometnog kluba.
Razgovor s kardinalom

Za mene kardinal Meisner ostaje u sjećanju kao veliki prijatelj Hrvata u Njemačkoj i Domovini što sam se osvjedočio u jednom interviewu koji nije bilo lako dobiti. Bilo je to po prilici prije 25 godina. Trebao sam čekati tri mjeseca da dobijem termin za razgovor, a prije toga morao sam pismeno postaviti pitanja za interview, što mi nije bilo po volji. Jednoga petka navečer telefonski mi je saopćio kardinalov tajnik da me Preuzvišeni čeka sutra ujutro u 7 i pol sati za interview. Bio sam točan, Kardinal je već sjedio za stolom, zapravo bio je to zajednički zajutrak. Pretpostavljajući da je Kardinal veliki isposnik bio sam iznenađen da je na stolu bilo svega što zaželi jedan sladokusac: nekoliko vrsta sireva, pršut, kobasica, med, marmelada, kava, čaj i jedna boca nečega prozirnoga kao voda. Videći moju začuđenost Kardinal me upozorio da blaguje samo dva puta dnevno, obilno ujutro, skromno navečer.

I onda sam mu postavljao pitanja ne obazirući se na ona napisana, što Kardinal kao da nije opazio. Na upit što ga je inspiriralo da se odluči za svećeničko zvanje odgovorio je kako su mu kao uzori za taj odabir bila dva velika mučenika Katoličke Crkve, hrvatski i mađarski kardinali Stepinac i Mindszenty. Njihove slike bile su uvijek u njegovoj sobi za vrijeme studija teologije i kasnije kao mladog svećenika. Često je putovao u Hrvatsku i sprijateljio se sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Franjom Kuharićem za kojega je imao najveće riječi pohvale. Kod njega je, osim važnih razgovora o crkvenim problemima, naučio još nešto pokazavši prstom flašu na stolu, (bila je to boca lozovače ) naime, da nakon obilnog doručka popije dva čoknja rakije, naše domaće, koju mu je zagrebački prijatelj stalno slao, prema onoj rimskoj ‘U zdravom tijelu, zdrav duh’. Često je posjećivao i svoga pobratima splitskog nadbiskupa Franju Franića. U Splitu je ponekad nailazio na ljude koji su mu se tužili na životne prilike u Jugoslaviji, ali on im je odgovarao kako moraju biti zadovoljni jer već za života žive u raju. Dalmacija kao raj zemaljski!

Kad bi posjetio hrvatsku misu u Kölnu, u crkvi Male braće Minoritenkirche, u samom središtu grada, reče mi, uvijek bi ga začudila velika popunjenost Božjega hrama sve do vrata, što je odudaralo od polupraznih njemačkih crkava, pa bi zapitao našega misionara da li Hrvate te nedjelje slave nekog njemu nepoznatog sveca da ih toliko mnogo ima u crkvi, a misionar bi odgovorio da je to kod nas nedjeljom uvijek tako, svi su katolički sveci i hrvatski. Kardinal Meisner posebno je naglasio u našem interviewu da su ‘Hrvati u Njemačkoj sol u juhi njemačkoga katolicizma.’ Ne nalazi se uzalud u Minoritenkirche mali reljef s likom kardinala Stepinca. U njoj je pokopan glasoviti škotski teolog blaženi Duns Scotus. 
Kardinal Mesiner naći će svoje posljednje počivalište u grobnici kölnske katedrale. Pogrebnim svečanostima nazočit će prominentni crkveni i svjetovni dostojanstvenici pa i predstavnici hrvatske katoličke zajednice u Njemačkoj.


Datum objave: 12.07.2017.