Autor: CroExpress
Za većinu nacija možemo reći da ima onaj svoj neki specifični mentalitet koji ih razlikuje ili čini sličnim drugim nacijama. Jednu zanimljivu zgodu iz vlaka opisao nam je naš čitatelj Marijo Topić pod imenom ‘Branjenje šutnjom’.
‘Sjedim jučer u vlaku od Stuttgarta do Frankfurt Flughafen u kupeu s petero Nijemaca i svih petero ne progovaraju niti riječi u dva i pol sata vožnje. Svatko gleda svoja posla. Gospođa s lijeva čita neku knjigu o čarobnjacima, gospodin s desna tipka na laptop, preko puta mene cura i dečko joj s lijeva slušaju glazbu na slušalice. Ja meditiram i osim dobar dan i doviđenja nitko ne razgovara.
Izađem za gospodinom koji mi je sjedio s desna i odlučim do Frankfurta Glavni kolodvor stajati par minuta. U to prolazi gospođa s velikom torbom i ja sjednem na prvo slobodno mjesto do čovjeka srednjih godina u košulji svijetlo plave boje, preko puta mu, pretpostavljam, žena i kćer. Nizozemci.
Oni mi u par minuta ispričaju i odakle su i gdje putuju i zašto. Ja im ispričam svoje i svi skupa izađemo na Glavni kolodvor u Frankfurtu i oprostimo se uz stisak ruke i poželimo jedni drugima ugodan dan.
Prva misao mi nije bila kojim tramvajom idem dalje, nego kako je interesantno kako su neki ljudi ili nacionalni mentaliteti tako ugodni i susretljivi i interesiraju se za druge ljude, pogotovo kad sam im rekao za Hrvatsku, more i turizam. Odmah su mi se pohvalili da su bili u Istri u Puli i kako im je bilo super i da će uvijek rado ponovno doći. Ja sam se pohvalio svojim doživljajima iz Amsterdama.
Poželjeli smo si sretan put pri izlasku iz vlaka i ugodan dan. Kao i sve što je lijepo iskustvo niti ove ljude neću zaboraviti jer su zračili životom i ljubaznošću. Možda se i sretnemo ponovno, svijet je mali, a ljudi mogu biti tako veliki i interesantni u samo par tramvajskih stanica.’
S nama želiš podijeliti neki doživljaj, razmišljanje, fotografiju? Piši u naš Facebook inbox.
Datum objave: 31.05.2017.
