Autor: Gojko Borić
Prvo inozemno putovanje novog američkog predsjednika Donalda Trumpa odvelo ga je u Saudijsku Arabiju, Izrael, Palestinu, Vatikan, Bruxelles i Taorminu na Siciliji. Saudijci su s velikim počastima dočekali Trumpa i nije im smetalo što su se njegova supruga Melanija i kćerka Ivanka prošetale Rijadom bez obveznih marama. Bio je to mali ‘prosvjed’ u korist žena na arapskom poluotoku, no glavni posao pri posjetu završen je potpisivanjem ugovora o prodaji američkoga oružja Saudijcima u vrijednosti od 110 milijardi dolara, dok će u idućih deset godina Amerikanci ispručiti dodatno naoružanje s cijenom od 350 milijardi dolara, što je i vidljiv signal Iranu da odustane od vojne intervencije u Jemenu. Osim ovoga deala, Trump je pred predstavnicima više od 50 muslimanskih država održao govor s glavnim naglaskom na ‘borbi protiv islamskoga ekstremizma i terora’, upotrijebivši riječi da je to ‘borba između dobra i zla’, ali dodavši: ‘Nismo ovdje da dijelimo lekcije i upozoravamo što bi drugi trebali ili ne bi trebali raditi’, ali ostaje činjenica da će Amerika isporučiti Saudijskoj Arabiji i ono oružje koje je odbio Barack Obama s obrazloženjem da Washington nije zadovoljan stanjem ljudskih prava na Poluotoku.
U Izraelu je Trump bio u još boljem političkom raspoloženju pozvavši Jeruzalem da u borbi protiv islamskoga terorizma surađuje s arapskim državama, što je puka znanstvena fantastika, svakako prije svega protiv Irana, spomenuvši kako Teheran neće posjedovati nuklearno oružje dok je on predsjednik SAD-a. Ovo Trumpovo stajalište poklapa se s politikom izraelskog premijera Benjamina Netanjahua koji je oduvijek bio protivan sporazumu niza zapadnih država s Iranom o obustavi nuklearnog projekta te države s velikim vanjskopolitičkim ambicijama. U susretu s palestinskim predsjednikom Mahmudom Abasom Trump je govorio o miru, ali ni prigodom posjeta Izraelu, a niti palestinskoj administraciji nije obznanio plan kako bi trebalo izgledati rješenje vječnog izraelsko-palestinskoga sukoba.
Drugačije raspoloženje u Vatikanu
Sasvim drukčije ozračje vladalo je prigodom Trumpova posjeta Vatikanu, točnije rečeno tmurno, jer se stajališta Svete stolice glede američkih planova o podizanju zida na granici s Meksikom, pariškog Sporazuma o klimi, migracijskih kretanja i borbe protiv siromaštva nalaze na suprotnoj strani. Papa Franjo i Trump slažu se u pogledu borbe za slobodu vjere, zabrane pobačaja i zaštite kršćanskih manjina u svijetu, no očito to nije bilo dovoljno za dobro raspoloženje u susretu dvaju državnih poglavara što se jasno vidjelo u njihovu ‘govoru tijela’, Trumpovu tipično američkom širokom osmijehu i snuždenom licu poglavara Rimokatoličke Crkve s njezinih više od milijarde pripadnika.
O novcu se izrazitije govorilo prigodom Trumpova posjeta Bruxellesu, odnosno Glavnom stanu NATO-a i središnjici Europske Unije. Ignorirajući uobičajenu diplomatsku praksu da se u javnosti uglavnom govori o pozitivnim odnosima unutar dviju zapadnih zajednica država, a iza zatvorenih vrata o krupnim i teško rješivim problemima, Trump je odmah udario šakom po stolu i upozorio nazočne predsjednike vlada i/ili država da poštuju utanačenje u Walesu o financiranju NATO-a u iznosu od 2 posto gospodarskih učinaka svojih država članica tijekom jednoga desetljeća, što veliki dio njih nisu izvršile, prepustivši SAD-u da podmiruje gotovo jednu četvrtinu troškova Saveza, pri čemu Trump uopće nije spomenuo egzistencijalu 5. točku Sporazuma o djelovanju NATO-a u kojoj piše da bi napad na samo jednu njegovu članicu bio shvaćen kao napad na cijelu zajednicu, na što se najviše oslanjaju države na granici s Rusijom iz koje dolaze prijeteće riječi barem protiv triju malih baltičkih država.Trump je dodao da mnoge članice NATO-a ‘duguju goleme količine novca’ Savezu, odnosno da Amerika više nije voljna podmirivati njegove troškove iz kese svojih poreznih obveznika.
Trump ljut na Njemačku
Na sastanku u Bruxellesu koji je bio više ceremonijalan nego radni (otvorila se nova velebna zgrada Glavnog stana Saveza), članice NATO-a složile su se o priključenju ‘Savezu protiv Islamske države’ s njegovih 70 članova, što zasada neće imati konkretne posljedice, ali je ponešto udobrovoljilo nabrijanog američkoga predsjednika koji borbu protiv islamskoga terorizma stavlja na prvo mjesto svoje političke agende. Trump je također veoma ljutit na Njemačku radi njezinih vanjskotrgovinskih ‘viškova’ koje on tumači umjetno sniženim troškovima proizvodnja u državi gospođe Angele Merkel, dok Nijemci tvrde da se njihovi proizvodi prodaju u Americi prije svega radi svoje kakvoće, osim toga naglašavaju kako samo njemačka automobilska industrija zapošljava u Trumpovoj zemlji više od 350.000 ljudi i tako pridonosi vanjskoj gospodarskoj bilanci Sjedinjenih Američkih Država što američki predsjednik kao da ne želi vidjeti i prihvatiti jer ne pristaje uz njegovu parolu ‘America first’. Trumpove riječi kako su Nijemci ‘zli, jako zli’ ipak se u prijevodu tumače drukčije, naime ne ‘zli’ nego ‘loši’ što službene predstavnike Njemačke ipak nije previše uzbudilo.
Lukav potez hrvatske predsjednice
Začuđuje kako su neki hrvatski mediji zlurado komentirali ponašanje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u Bruxellesu, navodno jer se gurala da bude bliža predsjedniku Trumpu, no čini se da je to bio lukav i neophodan potez jer je do njega inače vrlo teško doći, on svuda želi biti prvi što se tako karikaturalno vidjelo kad je odgurnuo crnogorskog premijera Duška Markovića kako bi dospio na pročelje skupine predsjednika vlada ili država NATO-a. To govori o njegovoj upravo djetinjastoj potrebi za priznanjima i te vrste.
Razlike u stajalištima bile su očite i glede Pariškog sporazuma o klimi i globaliziranoj trgovini, jer SAD za razliku od Europe drukčije gleda na oba važna sadržaja u svjetskoj politici; Washington mnogo ne drži do upozorenja o opasnostima zagrijavanja zemljine atmosfere i poštivanja međunarodnih sporazuma o slobodnom kretanju robe, usluga i ljudi. O tome se naveliko razgovaralo na neformalnom sastanku sedam najvažnijih industrijskih država u Taormini na Siciliji. Predstavnici šest država otvoreno su formulirali svoje neslaganje s Amerikancom Trumpom glede pariškog Sporazuma o klimi, ali američki predsjednik je ipak obećao da će o tome razmišljati tijekom idućega tjedna. Kompromis je postignut glede poštivanja međunarodnih ugovora o prometu robe, usluga i ljudi u globaliziranom svijetu tako da će neke države preispitati svoje ‘viškove’ u tome, što se prije svega odnosi na Njemačku. Talijani pak nisu bili zadovoljni razgovorom o rješavanju izbjegličke krize jer ih najviše pogađa, no ustvrđeno da je bjegunci uživaju sva prava kao ostali ljudi. Jedinstvo je postignuto u ocjenjivanju odnosa prema Sjevernoj Koreji s njezinim atomskim programom.
I Njemačka razočarana Trumpom
Duboko razočarana krajnje negativnim stavom američkog predsjednika Trupa prema pariškom Sporazumu o klimi njemačka kancelarka Angela Merkel, nastupivši skupa s predsjednikom bavarske vlade Horstom Seehoferom u nedjelju 28. svibnja, izričito je naglasila: ‘Vremena u kojima smo se potpuno mogli osloniti na druge djelomično su prošla. To sam doživjela posljednjih dana… Mi Europljani stvarno moramo uzeti našu sudbinu u vlastite ruke.’ Socijaldemokratski narodni zastupnik u Bundestagu Rolf Müntzenik je dodao: ‘Posljednjih smo dana bili svjedoci samodemontaže SAD-a kao vodeće sile u međunarodnim pitanjima. (Američki) predsjednik očevidno nije sposoban da uči, zarobljen je u unutarpolitičkom rječniku i gestama.’ Vladin koordinator za transatlantske odnose, kršćanski demokrat Jürgen Hardt, rekao je njemačkoj novinskoj agenciji dpa: ‘Ono što smo doživjeli na sastanku na vrhu (u Taormini) ne odgovara intelektualno, a niti glede američkih potencijala onome što smo očekivali od američkoga predsjednika.’Slično su se izrazili i predstavnici njemačke parlamentarne oporbe Zelenih i Ljevice. Nema komentara u njemačkim medijima koji bi povlađivao antiklimatskom stavu američkoga predsjednika koji je, doduše, obećao da će posljednju riječ reći tijekom tjedna nakon Taormine, no nije teško predvidjeti da će Trump ostati pri svome mišljenju o pariškom Sporazumu.
Iz rečenoga se može zaključiti da će njemačka politika skupa s francuskom, ali i nekim drugim čimbenicima u zapadnom svijetu, početi raditi na emancipiranju Europske unije od Sjedinjenih Američkih Država, što ne će ostati bez odgovarajućih posljedica u NATO-u. Zasada je prerano govoriti kako bi to moglo konkretno izgledati, no u svakom slučaju moguće je zamisliti intezivniju vojnu suradnju država članica EU-a unutar Sjevernoatlatskoga pakta kao i produbljivanje financijske suradnje u eurozoni, po prilici onako kako to zastupa novi francuski predsjednik Emmanuel Macron, znači da bi eurozona mogla dobiti neke nove institucije kao ministra financija i predsjednika te skupine država. Moguće je zamisliti da bi se toj suradnji mogle priključiti i neke srednjoeuropske zemlje kao Poljska, Austrija, Slovačka, Češka… A gdje je tu Hrvatska? Po običaju Zagreb ne reagira već se bavi naklapanjima tko će koga ‘nasanjkati’ pri formiranju nove vlade, odnosno raspisivanju novih izbora u lipnju ili u rujnu. Čiste provincijske igrarije, ali to je neka druga tema.
Autor: CroExpress Datum objave: 30.05.2017.
