Autor: Zagrebdublin.com
Naviknuti smo bili da dućani, banke, pošte, zubari, doktori i sve slične uslužne djelatnosti imaju radno vrijeme barem do sedam, osam ili devet navečer i smatramo da je to normalno jer je, eto, društvo potrošačko, sve je podređeno kupcu i ako oni neće raditi do kasno navečer, sigurno će propasti svijet.
Dok smo turistički putovali po inozemstvu, nismo marili za radno vrijeme tih djelatnosti iz jednostavnog razloga što ih nismo koristili. Prvi pravi susret sa radnim vremenom ‘trulog kapitalizma’ i radničkim pravima tih ‘ugnjetavanih ljudi’ nam je u stvari bio kada smo doselili u Irsku.
Taman su počele božićne rasprodaje prošle godine, Plavuše i ja odlučimo prošetati po dućanima. Nedjelja popodne, odmorimo nakon ručka i oko pet krenemo u centar, do centra nam treba oko 45 minuta. Naravno da smo smatrale da dućani rade barem do devet, a kad su rasprodaje, možda i duže.
Pljus! Radno vrijeme do 6.30! Subotom rade duže – do 7! Naravno ništa nismo uspjele kupiti, a dućani nisu zbog toga bankrotirali.
Nedjeljom najčešće vrijeme otvaranja između 11 i 12 sati.
Dućani u lokalnom shopping centru radnim danom rade do 6 (restorani rade duže). Znači, onaj tko radi, nakon posla sasvim vjerojatno ne stigne doći, no dućani svejedno nisu propali. Jedini dućani koji duže rade su dućani sa hranom tj supermarketi.
Doktori, zubari – u teoriji rade do 6 , ali u stvarnosti to znači da zadnje pacijente primaju u 5, tako da opet, onaj tko radi, ne stigne ako ne ode s posla. Nitko ne drami oko toga.
One djelatnosti koje moraju raditi noćne, a ovdje su takve fakat samo one koje su nužne (bolnice, policija, vatrogasci, barovi) najnormalnije obračunavaju višu satnicu za takvo radno vrijeme.
Ostatak članka pročitajte OVDJE.
Datum objave: 24.04.2017.
