Autor: Stjepan Bingula
Upravo sam bio na Zavodu za zapošljavanje u Münchenu, išao sam po neke informacije za jednu osobu. I tako sjedim i čekam, švrljam po mobitelu i slušam malo ljude, naše ljude i njihove priče.
Sjede dva tipa i čekaju, isto kao i svi drugi. I čuje se od jednog: ‘Hebali mater, što rade, što me ne zovu’. A čekali su, po mojoj procjeni, oko 20 minuta. Dolazi treći tip, čuje da pričaju naški i uključuje se u razgovor. I počne se žaliti, naravno, rječju ‘hebali majku’. A onda nastavlja: ‘Samo da me ne pošalju na školovanje, nemam vremena za školu jer radim.’ Naravno, radi na crno suhu gradnju, a prima naknadu.
Odmah pored mene sjede dvije ženske osobe, kćerka i majka. Kćerka sa strahom čeka da je zovu. I pita mamu što da veli, kako da se brani ako joj ponude posao. Naravno, mama (koja je također prijavljena na biro) je dobro informirana i ima odgovore za kćerku. ‘Reci da ti ne možeš taj posao, da ti je predaleko, da ne znaš jezik…’ I kojekakve druge izgovore.
Eto, to su razgovori koje sam pokupio u samo pet minuta. Pa neka svatko za sebe stvori svoje mišljenje o ovome…
Stjepan Bingula objavio je ovaj doživljaj i u Facebook grupama ‘Nova budućnost u Njemačkoj’, i ‘Moj život sutra…Njemačka’ kojima je administrator, a izdvajamo nekoliko komentara na ovaj napis:
– Žalosno! Toliko ljudi želi da dođe u Njemačku i na pošten način zarađuje. S druge strane postoje ljenčuge kojima je glavna okupacija kako zeznuti njemački sistem. Na žalost, sve češće uspijevaju u tome.
– Slovio je naš narod, nekada, kao marljiv, radišan i pošten – odnosi se na ‘škrte, ljubomorne i zavidne starosjedioce’. A ove novopridošle generacije na svu sramotu naroda svog, brzinom svjetlosti, pobrinuli su se da to padne u zaborav.
– Iz Hrvatske su se preselili u Njemačku opet nam piti živce. A posla ima koliko hoćeš, samo smještaj je problem … Onda takvi zauzmu smještaj nekom tko bi radio…
Datum objave: 05.12.2016.
