Autor: Branko Barbić
U Glasu Koncila od 24. kolovoza 2014. objavljen je intervju s odvjetnikom Krešimirom Planinićem, voditeljem pravnog tima udruge ‘U ime obitelji’. Razumljivo je što u jednom intervjuu nije moguće postaviti ni većinu pitanja i što intervjuirani, već i zbog ograničenja prostora, ne može podrobnije obrazložiti sve ono za što se zalaže. Već uvod novinara u razgovor s Krešimirom Planinićem pobuđuje sumnju da novinar zapravo ne zna koji je cilj najavljenog referenduma udruge ‘U ime obitelji’.
‘Sredinom lipnja Udruga ‘U ime obitelji’ na konferenciji za novinare u Zagrebu najavila je raspisivanje referenduma koji bi omogućio da hrvatski birači već na sljedećim izborima izravno biraju zastupnike u Hrvatskom saboru’. Novinar nadalje veli da je zaboravljen stvarni predlagač ‘biranja konkretnih osoba za zastupnike s njihovim imenom i prezimenom a ne sa stranačkih lista’. Stoga je odlučio razgovarati s predstavnikom udruge ‘U ime obitelji’. Referendumska inicijativa sugerira što i novinar Glasa Koncila: biranje konkretnih osoba za zastupnike s njihovim imenom i prezimenom. Iako ne kaže da se konkretne osobe imenom i prezimenom ne će birati sa stranačkih lista, to svojim uvodom sugerira. 
Ni Vigilare ne kaže da se zastupnici ne će birati sa stranačkih lista, ali sugerira isto što i novinar Glasa koncila. Vigilare okolo šalje poruke: ‘Vigilare snažno podržava referendumsku inicijativu ‘Birajmo zastupnike imenom i prezimenom’ udruge ‘U ime obitelji’ koja započinje 21. 9. 2014. i traje do 5. 10. 2014.’
Poznato jest da neke zemlje imaju institutut preferencijalnog glasovanja. U tim zemljama birači imaju imaju tek neki utjecaj na poredak na stranačkoj listi stranke za koju glasuju. Uistinu preferencijalno glasovanje jest jedini institut pomoću kojeg birači mogu neposredno utjecati na odnose unutar stranaka. Međutim, u Hrvatskom saboru, jednom izabrani zastupnici, mogu svakog trena promijeniti stranačku pripadnost ili postati ‘neovisnim’ zastupnicima a stranke po svom nahođenju i potrebama, određuju koji od izabranih zastupnika ide u Vladu ili koju poziciju dobiva u Saboru i stranačkom klubu zastupnika. Birači na to ne će imati značajniji utjecaj ni ako se uvede preferencijalno glasovanje.
Izborni sustav sam po sebi bez izmjene stranačkih statuta, ne će izmijeniti unutarnje ustrojstvo stranaka. Postupak selekcije kandidata za opće izbore ostat će isti. Ne će natjerati stranke za veću demokratizaciju, na čist postupak selekcije kandidata kojim bi se članstvu stranke omogućilo da članovi izabiru one koji su se pokazali boljim i sposobnijim. Ni promjene izbornih jedinica ni promjene metode preračunavanja glasova u mandate ni snižavanje izbornog praga ne će izravno utjecati na unutarstranačke odnose, ako stranke ne budu odlučile prakticirati čistu selekciju od temeljnih organizacija na gore. Ako ni članovi stranke nemaju odlučujući utjecaj na selekciju vodećih ljudi, kako se uopće može povjerovati da na to mogu utjecati neki birači iz kategorije onih ‘nisam ni u jednoj stranci’, ‘mene politika ne zanima’, ‘svi su jednaki’?
Stranke kroje izborne liste, a birači tek imaju zadovoljstvo na izbornoj listi napraviti svoj poredak. Na kraju stranki uvijek ostaje mogućnost konačnog odabira. Nekog stranci neprihvatljivog, koji je dobio veliki broj glasova, stranka može ‘promovirati’ na funkciju koja se čini važnom a koja je samo ‘Titel ohne Mittel’, zvučna titula bez ikakve moći.
Preferencijalni model glasovanja u Hrvatskoj bi mogao eventualno motivirati više državljana (seljaka i građana) da izađu na izbore jer bi, jednom u četiri godine, i oni koji su četiri godine potpuno pasivni i za politiku nezainteresirani, imali dojam da svojim glasom mogu odlučivati čak i o unutarnjem ustrojstvu i djelovanju stranaka. Stoga se stranke nemaju razloga opirati uvođenju preferencijalnog glasovanja. Vrlo vjerojatno bi preferencijalni model glasovanja, dok god postoji mogućnost predizbornih koalicija, jače poticao koalicije da biračima ponude primamljive pojedince iako ti pojedinci nemaju iza sebe ni dobro organizirane stranke ni dosta članova a ni sposobnih ljudi. To su pokazali izbori za Europski parlament.
Pojedinci, mamci, koji mogu nekoj koaliciji privući veliki broj glasova, postaju problem članovima one stranke koja nosi koaliciju jer njezini članovi moraju volonterski određivati sve poslove za te pojedince i njihove strančice. Na lokalnim izborima male stranke muku muče da nađu kandidate za koalicijsku listu. Jednostavno nemaju dosta članova pa stranka nositelj koalicije mora uzeti bilo koga kojeg dotična strančica ponudi kao kandidata za koalicijsku listu. Zbog toga mislim da bi trebalo onemogućiti predizborne koalicije.
Vjerujem da bi hrvatske velike stranke rado prihvatile zabranu predizbornih koalicija, ali ne sada nakon što su uložile dosta truda za pridobivanje koalicijskih partnera i ugovorima se obvezali.
Magareći glasovi
Preferencijalni model glasovanja ne bi znatnije umanjio ni broj ‘magarećih glasova’. ‘Donkey votes’, magareći glasovi, normalna su pojava i u zemljama gdje je odavno uvedeno preferencijalno glasovanje i gdje se neizlazak na izbore kažnjava. U posljednjim parlamentarnim izborima u Njemačkoj je 15 % glasova dano za stranke koje nisu ušle u Bundestag. Oko 7 milijuna državljana ostalo je bez svog zastupnika u Bundestagu. Sedam milijuna magarećih glasova u Njemačkoj ne mogu biti dokazom manje demokratičnosti Njemačke od neke druge europske zemlje. Uostalom, političke stranke nisu Caritas. Od njih se ne može očekivati da iz karitativnih pobuda svoje članstvo potiču da dio glasova daruju osnivačima patuljastih stranaka, u hrvatskom slučaju, malih stranaka čije se članstvo sastoji uglavnom od otpadnika većih stranaka. A kakvi bi tek bili izborni rezultati kad bi se izborni prag s 5 % spustio na 3%, teško je zamisliti.
Nisam siguran da bi bilo dobro rješenje odrediti da broj zastupnika mora biti proporcionalan broju birača koji glasuju u pojedinoj izbornoj jedinici jer bi u tom slučaju jedno zagrebačko naselje-spavaonica u Hrvatskom državnom saboru bilo bolje zastupljeno od velikih slabo naseljenih područja koja imaju daleko više neriješenih problema nego neko gusto naseljeno zagrebačko naselje. 
U više razvijenih demokratskih zemalja izborne jedinice se određuju vodeći računa da budu ravnopravno zastupljene makar im je broj stanovnika nejednak. Tzv. gerrymandering, postupak crtanja izbornih jedinica koji može biti u korist neke posebne stranke ima negativne konotacije, ali može biti i pozitivan jer nekom području daje jaču zastupljenost da bi se to područje moglo ravnopravno nositi s drugim izbornim jedinicama. Hrvatskoj je to posebice potrebno nakon ukidanja Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora. Ukratko, da bi državljani bili pravično zastupljeni u Saboru, u crtanju granica izbornih jedinica ne bi smio biti odlučujući tek broj državljana u izbornim jedinicama.
Iako postoji dostatno vrijeme za izmjenu izbornog zakonodavstva, sumnjam da će se izborno zakonodavstvo promijeniti jer to nikako nije u interesu vladajuće koalicije i jer bi to zahtijevalo i izmjene Ustava. Bivša oporba, sada vladajuća koalicija, ucjenom je natjerala bivšu HDZ-ovu koaliciju na izmjene Ustava koje su u skladu s ideologijom i politikom SDP-a.
Neki koji danas predlažu izmjene izbornog zakonodavstva, ako se dobro sjećam, nisu bili glasni kad je tzv. paritetna radna skupina izradila Prijedlog izmjena i dopuna Ustava Republike Hrvatske. Toj paritetnoj radnoj skupini predsjednikom je bio Vladimir Šeks, a činilo ju je 5 zastupnika vladajuće koalicije i 5 zastupnika oporbe (Vladimir Šeks (HDZ), Josip Leko (SDP), Ana Lovrin (HDZ), Emil Tomljanović (HDZ), Ingrid Antičević Marinović (SDP), Goran Beus Richembergh (HNS), Neven Mimica (SDP), Stanko Grčić (HSS), Milorad Pupovac (SDSS) i Marin Brkarić (IDS). Ta paritetna radna skupina očito nije ravnopravno zastupala vladajuću koaliciju i oporbu. U njoj je SDP imao većinu.Ta paritetna radna skupina mogla se osloniti na vanjske članove Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav te na vanjske članove Odbora za zakonodavstvo. Predložene izmjene i dopune Ustava Hrvatski sabor je usvojio 6. srpnja 2010. većinom glasova sa 131 ‘za’, jednim suzdržanim Ratka Gajice (SDSS) te četiri glasa „protiv“, Dragutina Lesara (HL), Ivice Pančića (nezavisnog), Bore Grubišića (HDSSB) te Daniela Srba (HSP).
S obzirom da se po svaku cijenu željelo Hrvatsku uvesti u Europsku uniju, vladajuća koalicija, kojoj je na čelu bila Jadranka Kosor, popustila je ucjeni SDP-ove oporbe te je kompromitirajućim kompromisom pristala da biračko tijelo 11. Izborne jedinice (Hrvati, hrvatski državljani koji žive izvan Republike Hrvatske), mogu izabrati najviše tri zastupnika i to proporcionalnim sustavom, a Srbi najmanje tri i to većinskim sustavom, čime je Milorad Pupovac spriječio fragmentiranje mandata biračkog tijela srpske manjine. SDP-ovci su malo kritizirali izborni model za zastupnike Srba samo stoga što bi mogao zacementirati monopolski status SDSS-a među srpskim biračima koji većinom glasuju za SDP.
Hrvatskom biračkom tijelu 11. izborne jedinice coup de grâce, smrtni udarac, zadala je po dolasku na vlast SDP-ova koalicija zakonima o: prebivalištu, popisu birača, registru birača i izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu. U raspravi o Prijedlogu Zakona o registru birača, ministar Arsen Bauk je podsjetio da su se oko izmjena i dopuna Ustave Republike Hrvatske složile i bivša HDZ-ova koalicija i bivša oporba. Naravno, nije rekao da je posrijedi bila ucjena SDP-a. A Jadranka Kosor u zajedničkoj izjavi s Milanovićem rekla je da je za Hrvate u BiH i iseljeništvu dobro što će ubuduće imati zajamčena 3 zastupnika neovisno o broju hrvatskih državljana iz dijaspore i BiH koji budu izašli na izbore. Kasnije, kad je SDP došao na vlast, Arsen Bauk je u raspravi o Zakonu o prebivalištu jasno priznao da EU nije uvjetovao ulazak Hrvatske u EU smanjenjem broja zastupnika 11. izborne jedinice. Rekao je da SDP nije htio ni jednoga. I Jadranka Kosor je naknadno priznala da nitko iz EU-a nije tražio smanjenje broja zastupnika 11. izborne jedinice.
Predvidivo, nakon što je zadnjim izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske broj zastupnika hrvatskoga iseljeništva i Hrvata u BiH sveden na najviše 3 zastupnika te broj biračkih mjesta ograničen samo na diplomatska predstavništva, dramatično je opao interes Hrvata, državljana koji žive izvan Republike Hrvatske za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, izbor predsjednika države, a većeg interesa nije bilo ni za državni referendum i izbor zastupnika iz Republike Hrvatske u Europski parlament. U BiH je na zadnjim izborima izašlo samo nešto više od 17 tisuća birača.
Dopisno glasovanje nema svrhe ako ostaje odredba o 3 zastupnika 11. Izborne jedinice.
Hrvatsko iseljeništvo, čini mi se, nije na vrijeme reagiralo, kad su se donosile izmjene i dopune Ustava. Ministar Bauk se više puta pozivao na Hrvatski svjetski kongres koji je od njega tražio dopisno glasovanje. Nije rekao da je od njega Hrvatski kongres tražio jednako pravo glasa za sve hrvatske državljane koji žive izvan današnje Hrvatske. 
I Krešimir Planinić, voditelj pravnog time udruge ‘U ime obitelji’, također se zalaže za mogućnost elektroničkog i dopisnog glasovanja jer misli će ‘umjesto odlaska na biralište uvelike će olakšati našim državljanima koji imaju prebivalište izvan RH da se aktivno priključe tim značajnim izborima.’ Amandmanom su dopisno glasovanje zatražili bivši zastupnici HDZ-a 1990. Ivan Bagarić i Dragan Vukić, ali su amandman povukli jer su uvidjeli da se dopisnim glasovanjem ne će ništa postići dok postoji zakonska odredba od 3 zastupnika 11. izborne jedinice. Zašto bi uopće veliki broj Hrvata 11. izborne jedinice sudjelovao u izborima ako nemaju jednako pravo glasa i ako mogu izabrati najviše 3 zastupnika, bez obzira koliko ih sudjelovalo na izborima.
Prikriveni cilj izmjena i dopuna Ustava i niza drugih zakona usvojenih zakona uoči i nakon zadnjih parlamentarnih izbora ostvarila je bivša oporba, a sada vladajuća SDP-ova koalicija. Za 400.000 tisuća smanjeno je biračko tijelo koje iz Hrvatske bira zastupnike u EU parlament. Biračko tijelo Hrvata koji žive izvan Hrvatske SDP-ovim gerrymanderingom učinjeno je zanemarivim i skoro u potpunosti impotentnim. Na snazi je ostao Zakon o pravima nacionalnih manjina iako ga je vrijeme pregazilo, ali je u interesu sada vladajuće koalicije.
Deklarirani cilj: urediti popise birača, nije ostvaren. Ministar Bauk nije znao napisati provediv Zakon o boravištu. Iseljenici i gastarbeiteri, koji su ovog ljeta došli na godišnje odmore, da bi dobili osobne iskaznice, dobivaju usmene upute službenika MUP-a neka na konzulatima kažu (lažu) da u Hrvatskoj trajno žive, a tamo gdje trajno žive da žive privremeno.
Popisi birača i dalje ostaju raison d’etre nevladine udruge GONG. Dragan Zelić koji je ministra Bauka vodao po Vrgorcu i duž granice Hrvatske s BiH da bi evidentirao ‘mrtve glasače’, sada može ministra Bauka voditi od konzulata do konzulata da utvrdi lažne prijave boravišta/prebivališta. Zelić je za svoj rad nagrađen plaćenim mjestom vanjskoga člana saborskoga Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav. Na tu ga je funkciju predložila ‘Platforma 112 za Hrvatsku vladavinu prava’.
Udruga GONG (Građani Organizirano Nadgledaju Glasovanje) u Hrvatskoj daleko više utječe na kreiranje zakona nego većina zastupnika u Hrvatskom saboru. GONG uspijeva prijedloge zakona dobiti još dok su u stadiju Nacrta prijedloga zakona i o njima raspravljati u Hrvatskom saboru. Utjecaj te udruge i njezin način djelovanja vidi se iz njenog pisma Hrvatskom saboru kojim je uputila svoje prijedloge izmjena i dopuna Poslovnika Hrvatskog sabora. U tom pismu Hrvatskom saboru GONG piše: ‘Šaljemo Vam komentare Platforme 112 na Prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika Hrvatskog sabora (u privitku). Nadamo se da ćete naše komentare razmotriti te nam kao predstavnicima zainteresirane javnosti omogućiti da aktivno pratimo rasprave o ovoj temi, po uzoru na prethodni okrugli stol u Saboru na kojem je raspravljena ocjena Platforme 112 o prvih 112 dana rada Vlade.’
Kad se u obavijesnim sredstvima pojavi Dragan Zelić sjetim se uzrečice: ‘Crna Goro, što si dočekala, da te Bosna kukuruzom hrani!’
Bauk mi u pamćenje doziva Mažuranićev stih: ‘A Bauka spasi noćca mrka’. Nesposobnog ministra uprave, spasit će sumrak nad SDP-om i njegovim koalicijskim partnerima. A tko će pobijediti na sljedećim izborima ne će odlučiti tip izbornog zakonodavstva nego volja birača.

Datum objave: 22.09.2014.