Daytonska Bosna i Hercegovina je ‘asimetrična država’, koju tvore dvije teritorijalne jedinice u velikom međusobnom nesuglasju. Federacija nije ispunila svoju zadaću zbog jačanja bošnjačkog unitarizma, iako je zamišljena kao zajednica dvaju ravnopravnih naroda i jezgra buduće BiH. Stvaranje Republike Srpske je ozakonilo etničko čišćenje i protjerivanje Hrvata i Bošnjaka. Jačanje separatizma s otvorenim namjerama vodećih političara tog entiteta ka osamostaljenju danas je stvarnost.
Postojeći Izborni zakon ne uvažava volju birača, što su najviše osjetili Hrvati, a nepovjerenje je, kako među političkim elitama, tako i među narodima BiH, izraženije nego ranije. U isto vrijeme međunarodna zajednica je doživjela neuspjeh u pokušaju uvođenja određenih elemenata građanskog uređenja. Bosna i Hercegovina doživljava konstantni pad na listi prioriteta međunarodne zajednice, a Republika Hrvatska je i sama zanemarivala svoju ustavnu obvezu brige o Hrvatima u BiH. Nismo shvatili kako je nemoguće govoriti o sigurnoj Hrvatskoj bez stabilne BiH. Krajnje je vrijeme da naša država stavi u središte svoje vanjske politike Bosnu u Hercegovinu i položaj Hrvata u njoj.
Hrvatska u svojoj potpori europskoj, jedinstvenoj i nedjeljivoj BiH te potpori Hrvatima u BiH treba iskoristiti svoje članstvo u euroatlantskim integracijama. Na tom je tragu i rezolucija Europskog parlamenta od 6.veljače ove godine gdje je prvi put na razini EU potencirano pitanje neravnopravnosti Hrvata u BiH. Naši su europarlamentarci Davor Ivo Stier i Tonino Picula, u suradnji s ostalim parlamentarcima bili podnositelji rezolucije. Tako je stav hrvatskih parlamentaraca postao i službeni stav Europskog parlamenta!
Rezolucija jasno iskazuje da su i separatizam i centralizam kočničari europske budućnosti BiH, dok je uskraćivanje političkog prava jednom narodu da bira svoje legitimne predstavnike kršenje temeljnih načela na kojima počiva Europska unija. Zaključno, rezolucija prepoznaje tranziciju u BiH kao nužnost uz prijelaz iz Daytonskog u federalno uređenje. Nedugo nakog toga, sa sličnim je prijedlozima izašla i Međunarodna krizna skupina (ICG), poručujući kako BiH treba ozbiljnu ustavnu rekonstrukciju u pravcu jačanja federalističkih, a ne centralističkih rješenja. Ovdje se o trećem entitetu govori kao mogućoj opciji za BiH.
Očigledno je budućnost Bosne i Hercegovine u ozbiljnoj tranziciji unutarnjeg uređenja, promjena izbornog zakona te jasnog međunarodnog pozicioniranja.
Novi Izborni zakon i pravedno unutarnje uređenje moraju staviti u jednakopravan položaj njezine konstitutivne narode. Je li to decentralizacija uz kantonizaciju ili regionalizacija BiH po ekonomsko-teritorijalnim kriterijima, ostaje na dogovor njezinim narodima. Ako pak takav oblik i dogovor nije moguć, ne može se oduzeti pravo Hrvatima na entitetsku političko-teritorijalnu jedinicu. Pri tome, Hrvati ne mogu problem svoje političko-teritorijalne jedinice rješavati samo u Federaciji. Iz takve se jedinice ne mogu isključiti ona područja Republike Srpske, poput Bosanske Posavine, gdje su Hrvati uglavnom bili većina i iz kojih su protjerani.
Članstvo u NATO-u i Europskoj uniji jedina je održiva opcija za BiH. To je njeno prirodno utočište čime bi postala kompatibilna s vlastitim okruženjem. Bosni i Hercegovini se nudi članstvo u Europskoj uniji koja je, unatoč svim problemima, najstabilnija političko-ekonomska integracija u svijetu. U nesavršenom svijetu u kojem živimo euroatlanstke integracije tvore najkonkretniju policu osiguranja i garancija da BiH neće pasti pod dominaciju jedne etničke skupine, ni da će se raspasti.
Bosna i Hercegovina je opstala kao država jer je u njezinu obranu intervenirao NATO, koji se pokazao i koji će sigurno ostati kao jedina brana bilo kakvom radikalizmu ili nečijim imperijalističkim težnjama. Zajedno s drugim članicama NATO saveza, Hrvatska ima ozbiljne razloge ustrajati na ubrzanom uključenju BiH u ovaj sigurnosni sustav. Postavljanje dodatnih prepreka ili uvjeta priključenju NATO savezu ne samo da odmaže BiH, nego i šteti interesima Hrvatske.
Datum objave: 17.09.2014.
