Autor: CroExpress
Nakon što smo objavili članak o tome da sve više obitelji u Njemačkoj ne može otplaćivati svoje dugove, javila nam se čitateljica, inače porezna savjetnica, koja nam je opisala s kakvim se slučajevima sreće u praksi, među Hrvatima koji tek dođu u Njemačku pa počnu živjeti na rubu svojih mogućnosti. Njeno pismo prenosimo u cijelosti.
‘Radim kao porezni savjetnik i najviše radim s našim ljudima. Većinom sa ‘gewerbašima’, jer je to bio najlakši put doći u Njemačku i ostvariti radni odnos; otvoriti Gewerbe, 75% na Trockenbau (unutrašnji radovi, zidari, stolari i sl., op.ur.), kako već to ide.
Već dobro svima poznata priča; otvoriš Gewerbe, prve dvije godine si oslobođen nekakvih davanja na državu ako ne pređeš prag od 17.500€, odnosno 23.500€, plate te 11€ po satu, ne uplaćuješ si ni mirovinsko ni zdravstveno. I tako se provlače. Eventualno ženu negdje zaposle na pola radnog vremena čisto da ima zdravstveno pa se preko obiteljskog zdravstvenog i on osigura. Ali, to je sad nebitno.
S obzirom da pričam i njemački i hrvatski, većina ih se obrati meni, jer ih ta ista većina ne priča njemački pa tako svaki dan slušam svakojake situacije.
Napominjem da je ovo je općenita kritika u kojoj se ne osvrćem na sve pojedince jer, naravno, nisu svi takvi.
Što rade naši ljudi kada tek dođu u Njemačku?
Nakon mjesec ili dva već uzmu mobitel na ugovor. Većinom se radi o novijim modelima Samsunga ili iPhonea, čija mjesečna pretplata s mobitelom iznosi oko 60€. Ipak, mora se pokazati da se radi u Njemačkoj svoj onoj raji u Hrvatskoj kad se ode na godišnji.
Nakon toga vjerojatno uzmu po dva ili tri ugovora; za sebe, ženu i dijete. To je 180€ mjesečno samo na mobitele.
Nakon par mjeseci, raspituju se kako uzeti auto na otplatu. Jer, kako bi to bilo voziti stariji auto s hrvatskim tablicama i doći s njime na godišnji u Hrvatsku. Ipak, radi se u Njemačkoj. Većinom se odluče za otplatu na rate, sveukupne vrijednosti od 15.000€. Najzastupljeniji su Audi, Mercedes i VW. Rate su od 400€ do 600€.
Sjećam se jednog članka o gospodični koja je uzela nakon par mjeseci rada Mercedes A klasu pa je rekla da je to uspjela nakon par mjeseci rada. Uspjela je, ali da se razumijemo – na Ratenzahlung (otplatu na rate, op.ur.), jer u Njemačkoj su najzastupljenije autokuće one koje drže Afganistanci i Turci. A kod njih, da se razumijemo, možeš dobiti autokredit i sa jednom platnom listom pa je vjerojatno i ona tako uzela. Ne kritiziram, palčevi gore jer je uspjela.
Tu dolazimo do cifre, samo za mobitele i za auto, od oko 750€.
Dok plate stan i ostala davanja, od plaće im ostane oko 200€.
Na kraju, kada se treba ići na godišnji kući, podižu minuse u banci koje otplaćuju od godišnjeg do godišnjeg. I ti isti koji su uzeli te aute (nakon tri ili četiri mjeseca rada u Njemačkoj), dođu u Hrvatsku na godišnji i kažu: ‘Evo, uzeo sam ga na keš.’
Kakav keš? O čemu ti pričaš? Auto od 15.000€?
I tako u krug.
Eto, to je ono tipično yugo-zaduživanje. Svi žele biti viđeni i žive od godišnjeg do godišnjeg…’
Datum objave: 07.09.2016.
