Autor: Zagrebdublin.com
Irci jako vole okupljanja. Obzirom da je Dublin u biti formiran kao skupina nekoliko naselja koja su spojena u grad, mi kvartove od milja nazivamo sela, a zbivanja koja se odvijaju po kvartovima su za nas male seoske zabave (možda se još netko osim mene sjeća tog filma iz davnih dana). Svaki vikend se u većini tih ‘naših sela” odvijaju sajmovi na kojem lokalni mali obrtnici prodaju svoje proizvode. Postave se šatori, štandovi i zabava može početi.
Doista je predivno vidjeti kako mnogi ljudi s puno ljubavi nešto rade, proizvode u svojim domovima, jednostavnim radionicama, najčešće nakon redovnog posla i onda to prodaju vikendom na štandovima. Mali proizvođači su motivirani raditi, ostalima je super kupovati domaće, nekima je fora samo doći i družiti se. Koji god razlog, uvijek su takvi sajmovi puni ljudi.
Za razliku od maltretiranja koje prodavači na placevima doživljavaju u Hrvatskoj ovdje je slika potpuno drugačija:
Iskustvo iz prve ruke:
‘Moraš se u poreznoj registrirati kao obrtnik. U PDV sustav ne moraš ući dok ne počneš zarađivati ozbiljne novce. Fiskalizacije nema, pa tako ni fiskalnih blagajni. Ne moraš imati nikakvu blagajnu, račun uopće ne trebaš izdavati. Na proizvodima možeš imati bilo kakvu deklaraciju i ne moraš, no imaš ju zato jer je to kultura poslovanja, a ne zato da te inspekcija gnjavi. Ako ti proizvodi ne valjaju, jednostavno nećeš imati kupaca.
Ostatak članka pročitajte OVDJE.
Datum objave: 06.09.2016.
